Aktivnosti sprovedene u okviru projekta “Zagovaranje za ženska prava” koji finansira Evropska unija umnogome doprinose promociji i boljem poštivanju ženskih prava. Ovaj projekat, koji zajedno realizuju Fondacija CURE i Fondacija za osnaživanje žena (FWE), ohrabruje žene svih starosnih grupa, a posebno žene iz reda manjinskih i marginalizovanih grupe, da poduzmu sve što je u njihovoj moći u cilju iskorijenjivanja svih oblika diskriminacija. Kroz dvije godine, koliko traje implementacija, radiće se na jačanju kapaciteta deset organizacija u deset opština, te donijeti preporuke institucijama na lokalnom nivou o tome kako unaprijediti položaj žena.
Jedna od organizacija sa kojom će se raditi u ovoj godini je i udruženje žena „Srce i duša“ iz Prokosovića, općina Lukavac. Oni se bave ekonomskim jačanjem žena, te stvaranjem uvjeta za bolji i kvalitetniji život. Pružaju pomoć sugrađankama kod njihovog fizičkog i mentalnog zdravlja, daju savjete kako unaprijediti njihovo materijalno stanje, a rade i sa drugim institucijama na podizanju samopouzdanja žena i čuvanju tradicije. Brinu za okoliš i provode humanitarne programe i aktivnosti, s posebnim akcentom na njegu starih i iznemoglih, a istovremeno rade i na poboljšanju socijalnog statusa djece bez jednog ili oba roditelja.
Predsjednica udruženja Amira Avdić je inspirativna žena. Žena kojoj su prepreke u radu samo samo izazov kako obezbijediti bolji položaj žena iz reda ugroženih i maginaliziranih grupa. Prioriteti su joj zdravlje i stabilnost korisnica, počev od njihovog fizičkog i mentalnog stanja, do toga da same donose odluke o sebi i da mogu otvoreno razgovarati o svojim problemima. Naročito ako mogu reći ukoliko imaju probleme ili potrebe na koje oni kao Udruženje mogu odgovoriti. Međutim, nije uvijek lako pronaći snagu i volju da uhvatiti se u koštac sa tim problemima. Amiri to nije bio problem. Prije 13 godina okupila je žene iz sela Prokosovići pored Lukavca, krenule su prvo u organizaciju ekoloških i humanitarnih akcija, a potom su se okrenule edukaciji žena i drugim akcijama.
Nestvarnim se čini podatak da su svojim korisnicama uspjele za Dom zdravlja Lukavcu osigurati čak i najmoderniji 3D mamograf, vrijedan preko pola miliona KM! Prije toga žene ove lokalne zajednice su morale putovati na preglede u druge gradove, a sad su upravo one svojom borbom, u kojoj ih je podržao i gradonačelnik Lukavca Edin Delić i uprava firme „Global Ispat – koksna industrija“ iz Lukavca uspjele u tome. Sada je na toj zdravstvenoj ustanovi da obezbijedi osoblje koje će biti educirano da ga i koristi.
Kako Amra kaže, njene žene su ponosne. Svih ovih godina su se borile i nisu odustale ni kada su ih drugi pokušali slomiti. Na sreću, uvijek je bilo dobrih ljudi koji su vjerovali u njihovu snagu i pružali im podršku, iako je podrška njihove lokalne zajednice uglavnom izostajala.
Trenutno, jedan od prioriteta u radu udruženja je zdravlje žena i njihova stabilnost u porodici. „To podrazumijeva da su zdrave u svakom smislu riječi. Od fizičkog, do duševnog i mentalnog zdravlja! Da budu slobodne da odlučuju o sebi i da mogu otvoreno razgovarati o svojim problemima ili potrebama, naročito onim gdje udruženje može pomoći“, ističe Amra.
Osim toga umrežile su se sa ženama iz Lukavca, radeći na jačanju njihove uloge u razvoju zajednice. „Naravno, ima tu problema. Nisu sve žene snažne. Pokušavamo da ih ohrabrimo i da im prenesemo pozitivna iskustva onih koje su prošle i prebrodile razne oblike diskriminacije. Pokušavamo uključiti sve one organizacije koje na stručniji način mogu pomoći i djelovati da se stanje popravi i u tome ima pomaka“, kaže Amira. Dodaje da je položaj žena u većini mjesnih zajednica relativno dobar, ali da se mora raditi da bude još bolji, jer mnoge žene još uvijek trpe neki oblik nasilja u porodici, nisu neovisne i njihovo se mišljenje ne čuje. Tu su i žene koje finansijski nisu u mogućnosti da se liječe na adekvatan način, te se okreću alternativnom liječenju, nerijetko sa tragičnim ishodom. S takvim ženama se razgovara. Daje im se prilika da progovore o svojim problemima i za njih se pokušavaju pronaći rješenja.
Kako Amra kaže, svaka lokalna zajednica bi trebala imati projekat poput „Zagovaranja za ženska prava”. Njegova podrška je nemjerljiva u procesu borbe žena u lokalnim zajednicama da se izbore za svoja prava. Tu se prije ogleda u podršci za kreiranje lokalnog Gender akcionog plana, te konačnoj primjeni svega onoga na što se Bosna i Hercegovina obvezala da će poštivati iz oblasti zaštite ljudskih prava.
„Znamo da je vrlo malo žena kod nas kao i u drugim lokalnim zajednicama u politici na rukovodećim mjestima, kao i da mali broj žena uopšte radi i ima stalni posao. Mnoge od njih rade veoma teške poslove u privatnim firmama, gdje su plate minimalne i gdje nemaju redovan dnevni ni sedmični odmor. Istovremeno, te žene rade mnoge poslove u svojim kućama i doprinose svome domaćinstvu, ali nažalost to se rijetko kad cijeni. Mnogi su primjeri podcjenjivanja njihovog rada i njihove marginalizacije“, priča Amira.
Na pitanje čime se udruženje bavi u posljednje vrijeme, Amra kaže: „Kada su u pitanju posljednje dvije godine, žene su se, kaže, pokazale kao aktivne i jake. Većina ih je pomagala onima u stanju potrebe. Stavljale su se na raspolaganje, iako mnoge od njih i dalje u strahu da se i njima ne ponovi ili desi nešto loše. Nažalost, mnoge žene su se zatvorile, prestale da se druže. Upravo te žene su ciljna grupa kada je u pitanju rad na poboljšanju mentalnog zdravlja korisnica. Danas je kriza evidentna u svim slojevima društva, a pogotovo kod žena iz grupe manjinskih i marginaliziranih kategorija. One su nekako ostale po strani i naša dodatna obaveza je da brinemo o njima“. Realizirali smo brojne radionice, druženja i putovanja. Mnoge žene su prošle kroz naše aktivnosti i one znaju reći šta im treba. Znaju se izboriti za svoje mjesto u porodicama. Žao nam je što ih nije i mnogo više, ali i ovo je značajno, imajući u vidu u kakvim se uvjetima i pod kakvim pritiscima i strahovima se radi“. Tokom pandemije žene su se organizirale i počele šiti zaštitne maske i dijeliti ih komšijama. Pomagale su onima koji su zbog mjera zaštite morali ostajati u svojim domovima. Plaćale su im račune, nabavljale potrebne namirnice, dijelile humanitarnu pomoć i sve što je bilo potrebno…“
Za kraj, na pitanje šta bi promijenila u svojoj lokalnoj zajednici da može, Amira kaže da bi promijenila politiku. U nju bi uključila više žena, jer žene imaju taj osjećaj kako konkretno poboljšati uvjete života u svojim sredinama.
