Fondacija CURE (CURE) i Fondacija za osnaživanje žena (FWE) u saradnji sa Udruženjem žena „Nera“ Konjic organizirale su radionicu „Izgradnja kapaciteta organizacija za institucionalni razvoj“ u okviru projekta “Zagovaranje za ženska prava”, kojeg finansira Evropska unija, a realiziraju CURE i FWE.
Radionica je organizirana 9. i 10. maja 2022. godine u Konjicu kada su članice Udruženja žena „Nera“ definirale prioritete u toj lokalnoj zajednici i mapirale preporuke koje su potrebne da se implementiraju u lokalnim zajednicama, a tiču se ravnopravnosti spolova.
Predsjednica Udruženja Elvedina Alić izrazila je zadovoljstvo što su one dio ovog projekta, a kaže da su na radionici otvorili pitanja zdravstvene zaštite žena, socijalna pitanja, a bilo je razgovora o potrebi ekonomskog osnaživanja žena. Istaknula je problem žena s invaliditetom koje nemaju uvjete za ginekološke preglede jer ginekološki sto nije njima prilagodljiv, također tu je i nedostupnost lifta u Domu zdravlja koji nije pacijentima za upotrebu, a ordinacije su na višim spratovima. Napominju da je važno naći načine kako lift učiniti dostupnijim pacijentima, a ne samo osoblju. Izražena je i potreba za boljim medicinskim vozilom koje prevozi teške pacijente do bolnice u Mostaru jer osobe koje su već životno ugrožene ne mogu dobiti adekvatnu pomoć.
Naglašena je i nedostupnost HPV vakcine za Hercegovačko-neretvanski kanton te je odlučeno da se prema relevantnim institucijama zdravstvu, socijalnoj skrbi, Općinskom vijeću i menadžmentu Opće bolnice i Doma zdravlja Konjic upute dopisi sa upitom šta čine o pitanju rješavanja tih problema. Također, žene koje imaju redovne mjesečne kemoterapije i oboljele od karcinoma nemaju naknadu za putne troškove iako imaju mjesečne terapije u Mostaru, a u pitanju je kategorija koja je već zbog bolesti na margini društva.
Razgovarano je i o oblasti socijalne zaštite i socijalnom statusu žena te je rečeno da je zatražen način da se osiguraju budžetska izdvajanja za majke odrasle djece sa invaliditetom i da one imaju bar jednom godišnje rehabilitaciju jer je njihovo zdravstveno stanje itekako narušeno cjeloživotnom brigom o djeci sa invaliditetom. „Njihova djeca kada odrastu, majke nemaju nikakvu rehabilitaciju, a niko ne bine o njihovom zdravlju“, pojasnila je Elvedina.
Fokus radionice bio je i na ekonomskim problemima i problemima nezaposlenosti te članice Udruženja najavile da će se obratiti Udruženju poslodavaca u Konjicu za pomoć. Elvedina je pohvalila rad Centra za socijalni rad koji dosta radi na lobiranju zapošljavanja socijalno ugroženih u kompanije, ali tržište je takvo da su u pitanju firme građevinske struke te se većinom traže muškarci, a žene ostaju isključene iz procesa socijalnog zapošljavanja. Stoga je namjera da upute dopis i zatraže saradnju s Udruženjem poslodavaca i da se potpiše memorandum o saradnji da se posluša glas nevladinog sektora posebno žena s ciljem zapošljavanja žena iz kategorije socijalnih slučajeva.
„Lokalna zajednica jednostavno nema razvijenu svijest o marginaliziranim grupama niti se želi slušati o njihovim potrebama, niti postoje mehanizmi djelovanja, niti strategija razvoja“, ispričala je Elvedina.
Kaže da ponekad ženama bude osigurano oko 5.000 KM za start up biznise, ali onda svi dignu ruke od njih. Nema dugoročnih mjera za ekonomsku podršku ženama, dodaje Elvedina, koje su se odvažile da nešto pokrenu. Ne postoji ni jasna strategija za prihvatanje i osnaživanje marginaliziranih grupa. „U Konjicu ne postoji nikakav romska, primjera radi, predstava, drama i da su oni uopće uključeni u život“, zaključuje Elvedina.
U ime Fondacije CURE i Fondacije za ekonomsko osnaživanje žena Medina Mujić kaže da su brojni identificirani problemi u Konjicu, ali je namjera mapirati one najvažnije te napisati zagovarački plan i kreirati konkretne akcije za poboljšanje položaja manjinskih i marginaliziranih grupa.
I ona je izdvojila pitanja zdravstvene zaštite te je naglasila i nepostojanje prilagođen ginekološki stol za žene sa invaliditetom, nema adekvatnog vozila hitne pomoći koje nema dobru medicinsku opremu te osobe koje su hitni slučajevi ne mogu dobiti ni adekvatnu zdravstvenu zaštitu, a moraju putovati više od sat vremena do bolnice u Mostaru.
„Žene u Konjicu ekonomski su ovisne iz različitih razloga jer je nekima od njih prekinut radni staž zbog pandemije koronovirusa. Tu su i žene koje su nakon rata bez uvezanog radnog staža i nemaju mogućnost da ostvare pravo na minimalnu penziju“, kaže Medina.
Još jedan od problema je što u Konjicu ne postoji centar za žene čiji bi cilj bilo pružanje psihološke, pravne i svake druge pomoći ženama i organiziranje edukacija jer ono što je bilo izražajno tokom pandemije je da žene nisu imale psihološku podršku. Te je jedan od zaključaka s radionice da je potrebno obratiti se relevantnim institucijama koje bi mogla pomoći u rješavanju ovih problema.
Projekat radi na jačanju kapaciteta deset organizacija u deset općina u BiH, uz donošenje preporuka za institucije na lokalnom nivou o tome kako unaprijediti položaj žena kroz kreiranje zagovaračkih planova. Zagovarački planovi će pomoći u promociji i poštivanju ženskih prava, te iskorjenjivanju diskriminacije žena sa posebnim fokusom na žene i djevojke pripadnice marginaliziranih i manjinskih grupa u deset općina, a Konjic je jedna od njih.
