OBRAZOVANJE
Piše: Milica Bonar, volonterka Fondacije CURE
Pitanje ravnopravnosti spolova nije integrisano u obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini niti tema nastavnih sadržaja osnovnog i srednjeg obrazovanja.
U nastavnim sadržajima preovladavaju priče o muškarcima (autori, muškarci u historiji, naučnici i slično), a uopšte se ne radi na eliminaciji stereotipnog predstavljanja uloga žena i muškaraca u privatnom i javnom životu.
Od svih manjinskih zajednica i višestruko diskriminisanih žena, najteži život vode romske djevojčice i mlade žene, ali i djevojčice (i dječaci) s invaliditetom, koji/e su skoro u cjelosti isključeni/e iz obrazovnog sistema.
S obzirom na nisku razinu njihovog obrazovanja kao i naglašenu patrijarhalnost, Romkinje su izložene riziku potpune socijalne isključenosti, što je moguće riješiti uključenošću u sve razine obrazovanja, povećanjem stope završavanja osnovne i srednje škole te većim uključivanjem u područje visokog obrazovanja čime bi se povećala konkurentnost na tržištu rada i unaprijedio stepen integracije romskog stanovništva, što je u bh. društvu još uvijek nepoznanica. Svi strateški dokumenti za Rome/Romkinje u BiH su istekli ili ističu ove
godine, osim Platforme EU koja treba da posluži kao okvir za izradu strateških dokumenata. S obzirom na nepostojanje strateških dokumenata, tokom proteklog perioda nije došlo do rješavanja bitnih problema poput integracije romske djece u obrazovni sistem ili suzbijanja višestruke diskriminacije Romkinja i romskih djevojčica.
Nije obezbijeđeno kvalitetno inkluzivno obrazovanje djece s invaliditetom u redovnom školskom sistemu, ni budžetska podrška za njegovo uspostavljanje na bilo kojem nivou vlasti. Država ne obezbjeđuje ni redovnu i adekvatnu finansijsku podršku za efikasan rad udruženja osoba s invaliditetom te angažman osoba s invaliditetom uglavnom ovisi o programima edukacije drugih nevladinih organizacija, njihovih ličnih i kapaciteta njihovih organizacija. Ne postoji zakonska obaveza revizije odluka o oduzimanju poslovne sposobnosti osobama s intelektualnim i mentalnim invaliditetom (koje povlači ukidanje drugih prava kao što su prava na posjedovanje i nasljeđivanje imovine, raspolaganje vlastitim novcem itd.) niti su obezbijeđeni uslovi za vršenje redovnih revizija, čime se praktično isključuje mogućnost vraćanja poslovne sposobnosti i grubo se krše prava osoba s intelektualnim i mentalnim invaliditetom, gdje su žene u još nezahvalnijem položaju od muškaraca.
Posljednji dostupni podaci o stanju u oblasti obrazovanja žena koje je izradila Agencija za statistiku BiH, kao i prethodnih godina, utvrdili su da je osnovno obrazovanje na kraju školske 2014./15. godine okončalo 36.939. učenika i učenica od kojih je ukupno 18.246 učenica, a srednju školu u školskoj 2013./14. godini od ukupno 43.991 učenika i učenica okončale 21.402. djevojke.
Zabilježen je podatak da srednju školu u 2014./15. godini, od ukupno 143.881 učenika i učenica na cijelom teritoriju BiH, pohađa 71.786. učenica, iz čega se može zaključiti da učenice i učenici ravnopravno učestvuju u osnovnom i srednjem obrazovanju.
Situacija u visokom obrazovanju je drugačija. U 2014./15. godini od ukupno upisanih studenata i studentica 96.425, 53.599 je žena, a 42.826 muškaraca.
U 2014.godini od ukupno 16.351, diplomiralo je 9.740 žena, a od ukupnog broja diplomiranih studenata i studentica u 2014./15. godini 59% čine žene.
Broj žena na magistarskim studijima veći je od broja muškaraca, dok ih je na doktorskim studijima manje u odnosu na muškarce.
U 2014. godini od ukupno 3.364 magistra i magistrice, 2001 je žena, a na doktorskom studiju od ukupno 301 doktoranta i doktorantice, 116 je žena.
Kao prosvjetne radnice, žene su brojnije od muškaraca jer je u osnovnim školama zaposleno 70,7% prosvjetnih radnica, u srednjim školma 59%.
Ova statistika pokazuje odnos moći između muškaraca i žena. Žene ne zaostaju za obrazovanjem, sve do određenog nivoa (jer ipak postoji stakleni zid i u obrazovanju – na doktorskim studijima je više muškaraca), što nije čudno ukoliko pogledamo cjelokupni društveni sistem i različit odnos moći u BiH. Doktorati su zbog enormno visokih cijena nepristupačni za žene jer su muškarci nezaobilazni upravo tamo gdje nailazimo na novac i moć, što je jasno vidljivo kroz odabir školovanja žena – naime, pedagoški, njegovateljski, kulturno-umjetnički edukativni programi su pretežno “ženski“ i slično.
S obzirom na nisku razinu njihova obrazovanja kao i naglašenu patrijarhalnost, izložene su riziku potpune socijalne isključenosti.
