Piše: Nada Ler Sofronić za radiosarajevo.ba

Poligamija ante portas: muškarci oprez!

Kako vidimo iz najnovijih izvještaja, nakon pobjeda anti-autoritarnih i ati-diktatorskih revolucija, prva stvar koju najavljuju nove vlasti jeste povratak prava muškarcima da imaju više žena. Na primjer u Libiji: Pravo na više žena…da ili ne.

Šta više, to je pravo čak unaprijeđeno, pa sad čak izgleda da neće morati tražiti dozvolu prve žene da uzmu drugu. Njima je zbilja sinulo proljeće.

Ovakva vjersko-revolucionarna tekovina  je doduše nešto što bi samo ozakonilo i našu široko rasprostranjenu sekularnu praksu: koji muškarac, muž nije praktikovao višeženstvo, nije imao bar povremeno ljubavnicu, drugu ženu ili žene, a nije vjernik- daleko od toga! A pogotovo nije pitao prvu može li i sa drugom, uglavnom mlađom, odmornijom, atraktivnijom. Dobio bi pepeljaru u glavu. Naprotiv, morao je to da krije ko zmija noge. Od straha da ne bude otkriven, živio dvostruki život, patio od stresa, povišenog krvnog pritiska, doživljavao infarkt. Naučno dokazano. Bila su mu  kršena osnovna ljudska prava: pravo na život bez straha i pravo na izbor života koji mu je ljepši, erotičniji, uzbudljiviji. Svega će se toga riješiti nakon što ovakve revolucije pobijede i tamo gdje još zasad nisu. Tako će muška ljudska prava u nekim zemljama koje su svrgle mrsku diktaturu biti kvalitetno unaprijeđena.

Ako su slučajno i žene bile u redovima anti-autoritarnih revolucija, a jesu – tim gore po njih. Neće im puno pomoći ako ustanove da se nisu  borile za legalizaciju  poligamije – biće kasno. Trebale su svoje zahtjeve istaći odmah, a ne aplaudirati  svakom muškom lideru koji se zalagao za promjene. Kakve nam to promjene slijede, trebale su se pitati žene.

Ipak, muškarci bi u vezi sa ovim sjajnim post-revolucionarnim širenjem muških prostora slobode trebali biti na oprezu. Ne bi trebali podizati revolucije da bi im borba donijela raj u kome će biti legalno okruženi  svim svojim ženama. Jer više neće smjeti da “šaraju”, nego će morati da objelodane i ozakone sve svoje veze sa svim ženama (do četiri svakako) s kojima “nešto imaju”. I što je najgore, da im obezbjede stan, hranu, odjeću, kozmetiku i liječenje. I zamislite stresa: kada kupe poklon jednoj, moraće doslovno isti kupiti i svim ostalim svojim ženama. Dakle puta dva, puta tri ili puta četiri za ono za što su i inače uglavnom imali zmiju u džepu.

Dvostruko oprezni treba da budu oni  mnogobrojni muževi i partneri koji sretno žive u monogamnom braku na grbači ženskog dvostrukog rada – onog u kući i najčešće onog na crnom tržištu rada. To su žene koje izdržavaju i njih i djecu, koje njeguju bolesne i stare članove porodice – sve besplatno. A  oni,  pošto su na birou rada,  leže, gledaju utakmice, puše, popiju po koju i počesto, jer su “frustrirani zato što nemaju posla” ili “imaju PTS” premlate tu svoju jednu ženu i razbiju sve po kući.  Bio bi im dodatni napor da premlate dvije, tri ili četiri.

Nek su nam sretni 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama – samo što nisu počeli!

cijeli tekst je preuzet sa www.radiosarajevo.ba