Ja – Ti – Mi* UJEDINJENI/E PROTIV #diskriminacije #nasilja i ratova #siromaštva
Ja, aktivist/kinja, feminist/feministkinja, stojim na liniji otpora. Otpora protiv opresije patrijarhata, mržnje, diskriminacije, nasilja i ratova. Stojim protiv patrijarhalnog sistema svim svojim bićem i tijelom, tijelom koje još uvijek pripada državi. Državi koja hoće da posjeduje ne samo moju zaradu, nego i moje jajnike, maternicu, moje bolesne i zdrave organe. Vičem svojim glasom protiv Sistema koji zakonom i okruženjem želi da kontroliše moje riječi, koji truje moje misli, stavove i emocije.
Bojim se svoje današnjice, strah me sutrašnjice i pitam se kako sam preživjela prošlost – koliko trauma je proživjelo ovo moje tijelo koje još uvijek ne pripada meni. Živim u sistemu gdje radim do iznemoglosti da platim zrak, vodu, hranu, struju, grijanje, zemlju, krov nad glavom, da otplatim kredite prošle vlasti, da platim za kredite budućnosti. Ja živim na kredit, uvijek sam u minusu, uvijek dugujem i ne mogu da planiram svoje sutra, nemam vremena da sanjam, a i kad sanjam – sanjam da preživim. Šutim kad proživljavam mobing na poslu, jer nemam luksuz krenuti od nule, jer sam u minusu. Ne usudim se razmišljati o potomstvu, niti planiram imati djecu, jer se bojim da ih ne mogu priuštiti.
Svejedno, danas ipak stojim na liniji otpora. I nisam sam/a. Ti stojiš pored mene. Ne znam koja je tvoja motivacija da stojiš pored mene. Tvoja priča i tvoj identitet mogu biti drugačiji od mog. I hvala što stojiš sa mnom, da zajedno iskažemo otpor. Slušaćemo jedan/na drugog/u i učiti iz naših iskustava. Naša iskustva naša su moć – moć kolektivnog feminističkog djelovanja.
Mi*, feministkinje i aktivistkinje Bosne i Hercegovine, zastupnice i samozastupnice prava žena iz ruralnih i urbanih sredina, povratnice, Romkinje, lezbejke, rodno nebinarne osobe, biseksualne i transrodne žene, žene s invaliditetom, žene iz porodica nestalih, mlade žene, žene treće životne dobi, zaposlene i nezaposlene, roditeljke i samostalne roditeljke, roditeljke djece s poteškoćama u razvoju, domaćice i poduzetnice, mi koje smo preživjele rodno zasnovano nasilje, sistemsku nepravdu i sistemsko kršenje naših prava stojimo zajedno sa svim našim identitetima i podržavamo jedna drugu i sve naše različite identitete.
U 2024. godini i dalje živimo u državi u kojoj sistem ne funkcioniše, a nad nas se nadvijaju pošasti klimatskih promjena, ratova i recesija. Ratovi su konstanta našeg života – započeti ratovi se ne zaustavljaju, novi ratovi započinju. Jedno vuče drugo – nasilje postaje sve eksplicitnije – žene ubijaju jer su žene, ratovi i glad ubijaju i ne biraju – klimatske promjene nam zatiru budućnost. Šta je teže? Šta je gore?
Danas, 8. marta 2024. godine, stojimo na liniji otpora, sretne što se kod nas ne puca. A pucalo se. I znamo šta svaki rat donosi, znamo svaku emociju straha, beznađa, razočarenja koje rat donosi! Kad rat dođe, puko preživljavanje postaje briga. Ostala životna pitanja guramo pod tepih izgradnje mira – negirajući globalne promjene oko nas i strah za neko mirno, sretno sutra.
I zato dok još uvijek imamo glas, MI* – želimo svojim glasom iskazati svoje neslaganje, svoj otpor, svoju bol – zaustavite ratove ODMAH, zaustavite nasilje ODMAH, zaustavite diskriminaciju ODMAH, iskorijenite siromaštvo SADA!
Rat u Palestini tiče se i nas! Zaustavite rat u Gazi SADA! Istražite ratne zločine! Niti jedno nasilje ne smije proći nekažnjeno!
Želimo da se poštuju naša ljudska prava i da živimo bez nasilja!
Dajte nam da dišemo, dajte nam slobodu izbora, pružite nam podršku i zaštitu da budemo najbolja verzija sebe!
Za nas, Međunarodni dan žena – 8. mart, moguće je obilježiti samo otporom.
OBILJEŽAVANJE 8. MARTA – MEĐUNARODNOG DANA ŽENA
8. mart – Međunarodni dan žena je dan posvećen ženama i njihovim ekonomskim, političkim i građanskim pravima i društvenim ostvarenjima.
Međunarodni dan žena je dan posvećen ženama i njihovim ekonomskim, političkim i društvenim ostvarenjima. Početak obilježavanja osmog marta kao dana žena povezan je sa cijelim nizom akcija i protesta koje su organizovale radnice tekstilnih i drugih industrija, boreći se za poboljšanje radnih uslova, povećanje plata i uopšte bolji položaj žena. Jedan takav protest održan je 8. marta 1857. u Njujorku. Ove žene osnovale su svoje prvo udruženje dvije godine kasnije. Iz godine u godinu, uslijedili su novi protesti na dan 8. marta. Posebno se istakao protest iz 1908., kada je 15 000 žena marširalo ulicama Njujorka, zahtijevajući pravo glasa, kraće radno vrijeme i bolje plate.
Druga internacionala (organizacija socijalista i radničkih partija) organizovala je 1910. godine prvu međunarodnu žensku konferenciju u Kopenhagenu. Tada je proglašen Međunarodni dan žena (MDŽ), koji je predložila ugledna njemačka socijalistkinja Klara Cetkin, ali ipak datum ovog praznika nije bio objavljen. Sljedeće, 1911. godine, ovaj dan obilježilo je više od milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Od davne 1913. godine, kada je u Sarajevu održana prva „Proslava ženskog dana“, popularnog 8. marta, situacija se nije znatno poboljšala. Žene su dobile pravo glasa, međutim, na pozicijama odlučivanja ih je veoma malo, imaju posao, ali i nejednake plate u odnosu na svoje muške kolege, nasilje nad ženama je u velikoj mjeri zastupljeno. Osmi mart je prihvaćen kao Međunarodni dan žena 1917. godine.
Fondacija CURE je aktivističko- feministička organizacija koja se zalaže za ravnopravnost spolova i rodova diljem BiH i regije.
Fondacija CURE kroz afirmativne akcije slavi moć i snagu žena, te radi na osnaživanju osoba kako bi postali/e pokretači/ce društvenih promjena u BiH i svijetu.
