NASILJE NIJE LIČNA STVAR VEĆ PROBLEM CIJELOG DRUŠTVA
KAMPANJA 16 DANA AKTIVIZMA PROTIV RODNO ZASNOVANOG NASILJA
Tekst napisala Milica Bonar, volonterka Fondacije CURE
Fondacija CURE obilježava “16 dana aktivizma” protiv rodno zasnovanog nasilja u periodu od 25. novembra- Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i 10.decembra- Međunarodnog dana ljudskih prava kako bi istaknula da uklanjanje svih oblika nasilja protiv žena predstavlja pitanje zaštite ljudskih prava i da akti nasilja nad ženama predstavljaju njihovo suštinsko kršenje.
Tokom posljednjih 25 godina ova Kampanja koju na globalnom nivou koordinira Centar za globalno žensko liderstvo apeluje na državne i nedržavne aktere kako bi skrenula pažnju na njihovu odgovornost u sprječavanju kako nasilja nad ženama, tako i svih oblika nasilja u BiH i njoj se pridružuje na desetine hiljada aktivista/kinja iz svih regija.
Uvažavajući da nasilje protiv žena utiče na ljude iz svake države, ljude svih rasa, klasa, kultura i vjera, Kampanja kroz edukacije, kulturne i umjetničke događaje, rad sa mladima, medijskim predstavnicima i predstavnicama, edukatorima i edukatoricama kao i predstavnicima i predstavnicama vlasti daje priliku aktivistima i aktivistkinjama da rade zajedno u solidarnosti i da upotrijebe taj period pojačane međunarodne pažnje kako bi dobili/e dodatnu podršku za napore koje ulažu da se nasilje zaustavi.
Ciljevi ovogodišnje kampanje prema podacima Centra za globalno liderstvo žena su: Obrazovanje i rodna ravnopravnost – posljedice diskriminacije nad djevojčicama i ženama, uloga žene u mirovnom pregovaranju i donošenju odluka, partnersko nasilje u zajednicama i školama i uloga malog oružja u internom partnerskom nasilju, nasilje protiv djece i mladih u školama od strane državnih i nedržavnih aktera, posljedica kontaminacije okoliša od strane vojnih snaga, prisustvo policijskih snaga u okviru škola i javnih postora, interno raseljene osobe u izbjegličkim kampovima, seksualno nasilje u školama i drugim obrazovnim sredinama.
Evidentno je postojanje nekoliko važnih tema koje su u fokusu svake godine tokom 16 dana aktivizma i na kojima organizacije širom svijeta predano rade i zalažu se u cilju postizanja potpune ravnopravnosti:
MILITARIZAM KAO SREDSTVO PODSTICANJA NEJEDNAKOSTI, DISKRIMINACIJE I NASILJA:
Nakon brojnih konsultacija sa aktivistiima/cama, organizacijama iz cijelog svijeta, kao jedna od ključnih struktura koja proizvodi nasilje prepoznat je militarizam. Militarizam održava patrijarhalne modele političke, ekonomske i socijalne dominacije nad ljudima od strane malobrojnih elita i privilegira nasilni maskulunitet kao prihvatljivo ponašanje. Kultura militarizma štiti sisteme moći korištenjem nasilja u cilju rješavanja ekonomskih, političkih i socijalnih sukoba.
U periodu prije i tokom kampanje 16 dana aktivizma, učesnici/ce će naglasiti sistemsku prirodu rodno zasnovanog nasilja i militarizma koji podstiče nejednakost i diskriminaciju i uspostavlja prioritet u pravcu potrošnje za oružje umjesto finansiranja kvalitetnog obrazovanja, zdravstvene zaštite i sigurnih javnih prostora.
Fokus kampanje 16 dana aktivizma na međusobnoj povezanosti rodno zasnovanog nasilja i militarizma predstavlja napor djelovanja u pravcu ravnopravnijeg i mirnijeg svijeta. Branitelji/ce ljudskih prava (WHRDs), demostranti i demostrantkinje, disidenti i disidentice kao socijalno i ekonomski marginalizovane grupacije su mete i države i nedržavnih aktera i suočavaju se sa fizičkim i seksualnim nasiljem zbog onoga što jesu i onoga što rade, te je s tim u vezi nužno ojačati i podržati rad branitelja/ica ljudskih prava i zahtijevati odgovornost države i nedržavnih aktera koji vrše nasilje kroz korištenje nacionalnih, regionalnih i međunarodnih mehanizama. Korištenje i proliferacija malog oružja čini produžetak normalizacije nasilja, nasilnog maskuliniteta i militarizma.
Statistike (prema statistikama koje su podjelile Centar za globalno liderstvo, izvor: http://16dayscwgl.rutgers.edu/previous-years/2014/2014-theme-announcement ) dokazuju da je tri do četiri puta veća vjerovatnoća da će žene biti žrtve prijetnji oružjem i ubistva nego muškarci. Prisustvo malog oružja, kao što su pištolji, povećava rizik od ubistava za 41%. U slučajevima nasilja u porodici i intimnog partnerskog nasilja protiv žena, ovaj rizik se još više povećava (272%). S tim u vezi, neophodno je javno podržati razoružavanje počinilaca intimnog partnerskog nasilja i snažnije regulisati dozvole za nošenje malog oružja radeći u lokalnim zajednicama i sa donositeljima i donositeljicama javnih politika kako bi zahtijevali/e snažnije provjere u slučaju zahtjeva za oružjem, skladištenje malog oružja i povezivanje intimnog partnerskog nasilja sa uklanjanjem pištolja iz domova, te se zalagati za odgovor pravosudnih institucija u pravcu adekvatnog procesuiranja intimnog partnerskog nasilja.
NASILJE PROTIV ŽENA, DJEVOJAKA I DJEVOJČICA PREDSTAVLJA KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA:
Nasilje u porodici i intimno partnersko nasilje (IPV) predstavlja kršenje ljudskih prava koje pogađa svako društvo, kulturu i zajednicu širom svijeta. IPV cvjeta zbog ekonomske zavisnosti, rodno rigidnih društvenih normi i neadekvatnih i rodno slijepih javnih politika. Ekonomska nezavisnost i transformirajući preokreti koji eliminišu trenutnu društvenu prihvatljivost rodne nejednakosti i nasilja su nužni za zaustavljanje nasilja u porodici i intimnog partnerskog nasilja.
Seksualno nasilje je zasnovano na rodu i sa sobom nosi socijalnu stigmu, prisiljavajući žene i djevojčice u kontinuirano nesigurne živote sa neadekvatnom podrškom od strane porodice, zajednice, i/ili zdravstvenih i pravosudnih institucija.
Različiti oblici seksualnog nasilja tokom i nakon konflikta predstavljaju kršenje ljudskih prava i ljudskog dostojanstva i koriste se za podsticanje konflikta između etničkih i ideoloških grupa i od strane međunarodnih moćnika kao osnova za intervencije i okupacije. Zaraćene strane i oportunisti u okruženju konflikta čine akte nasilja usmjerene naročito protiv žena i djevojčica sa ciljem zastrašivanja, prijetnji ili slabljenja suprotne strane, kao i uzimanja onog što oni vide kao „ratni plijen“. Militarizam podržava nedostatak odgovornosti počinilaca nasilja i dopušta pravosudnim sistemima da budu neefikasni u smislu istraživanja, gonjenja i kažnjavanja zločina seksualnog nasilja, te je s tim u vezi nužno osnaživanje učešća žena u mirovnim procesima i uključivanje što više muškaraca i dječaka u zaustavljanje rodno zasnovanog i seksualnog nasilja.
Prava žena su ljudska prava i njihovo kršenje nikako ne može biti odlika demokratskog društva.“Nasilje nije „lična stvar“ niti problem sa kojim preživjela rodno senzitivnog nasilja treba sama da se izbori. Ono je problem cijelog društva, jer nijedno društvo ne može biti demokratsko, socijalno i ekonomski osnaženo ukoliko jedan veliki dio njegove populacije kontinuirano trpi različite oblike nasilja. Izgovori o tradicionalnom društvu ne smiju stajati kao prepreka slobodi i štit za marginalizaciju žena“(portalanalitika.me).
VRATIMO DJEVOJČICE U ŠKOLSKE KLUPE:
Pod sloganom „Od mira kod kuće do mira u svijetu: Učinimo obrazovanje sigurnim za sve“, ove godine navršava se 25 godina postojanja kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja koju koordinira Centar za globalno liderstvo žena.
U Kampanji učestvuje više od 6000 organizacija, vlada, pojedinaca i pojedinki iz više od 180 zemalja svijeta.
Rasizam, seksizam, kultura nasilja i homofobija su globalni problemi, a naša je obaveza ljudska prava implementirati zaustavljanjem rodno zasnovanog nasilja, militarizma, te poštivanjem prava na zdravlje i reproduktivnih prava.
Kampanja zahtijeva da se pridružimo unapređenju prava na obrazovanje te da odgovorimo na probleme nasilja, diskriminacije i nejednakosti u obrazovanju bez obzira na rodnu, rasnu, etničku, religijsku, seksualnu orijentaciju, socio-ekonomski status i druge društvene indikatore.
Obrazovanje i rodna ravnopravnost – posljedice diskriminacije nad djevojčicama i ženama, uloga žene u mirovnom pregovaranju i donošenju odluka, partnersko nasilje u zajednicama i školama i uloga malog oružja u internom partnerskom nasilju, nasilje protiv djece i mladih u školama od strane državnih i nedržavnih aktera, posljedica kontaminacije okoliša od strane vojnih snaga, prisustvo policijskih snaga u okviru škola i javnih postora, interno raseljene osobe u izbjegličkim kampovima, seksualno nasilje u školama i drugim obrazovnim sredinama, ciljevi su ovogodišnje kampanje.
Nužno je razmišljati o tome kakav je prostor i pristup obrazovanju u našim zajednicama, zemlji ili regiji te učiniti da ono kao političko, ekonomsko i socijalno pravo bude pristupačno svim marginalizovanim grupacijama – ženama, djevojkama, osobama sa invaliditetom, LGBT osobama i migrantima/kinjama.
UN-ovi ciljevi održivog razvoja (SDGs) zasnovanog na obrazovanju nalažu da je ključno unapređenje obrazovnih vještina, jer će one dovesti do zapošljavanja, poduzetništva te poštivanja rodne ravnopravnosti i kulturne različitosti.
Djevojke i mlade žene suočavaju se sa različitim oblicima rodno zasnovanog nasilja jer ih rano stupanje u brak i brak pod prisilom sprečava da nastave školovanje i da se obrazuju, a od strane njihovih porodica često bivaju odbačene nakon što je nad njima počinjeno nasilje.
Prema podacima Centra za globalno liderstvo žena, 55% izbjeglica koje dolaze u Evropu su žene i djeca, dok u nekim kampovima taj postotak prelazi i 80% i kao žrtve seksualnog nasilja, uskraćeno im je ujedno i pravo na obrazovanje.
U izbjegličkim kampovima za interno raseljene osobe (IDPs), dječaci, djevojčice, mladi muškarci i žene uskraćeni su u njihovom obrazovanju i žrtve su prisiljavanja na rad kao i na stupanje u rane seksualne odnose i brakove prije vremena.
Nasilje i strah od nasilja počinjenog od strane ekstremnih skupina, djevojčice onemogućava u tome da dospiju do škola i završe svoju edukaciju, jer ih siromaštvo, militarizam, oružani sukobi, loši sanitarni uslovi i dug put do obrazovnih ustanova izlaže mogućnostima da nasilje nad njima bude vršeno.
Istraživanje koje je sproveo Guardian otkriva da žene čine dvije trećine nepismenih ljudi na svijetu (493 miliona) iako je pravo na obrazovanje i potreba za znanjem, vještinama i informacijama univerzalno prema svim međunarodnim standardima o poštivanju ljudskih prava.
CEDAW kao UN-ova konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženamama, jedan je od međunarodnih sporazuma sa najvećim brojem zemalja-potpisnica (189), iako veoma mali broj njih ima sporazume koji se odnose na njegov član 10 koji se tiče obrazovanja.
S tim u vezi, obrazovanje ne podrazumijeva nužno narastanje svjesnosti o pravu djevojčica i žena kao ljudskom pravu, već rušenje rodno zasnovanih stereotipa i ideologija koje nalažu da žene moraju biti podređene i uskraćene za isto.
Škole bi trebale biti institucije koje će postati sigurni prostori za bolju budućnost i nadomjestiti nedostatke u obrazovanju u kampovima, bilo da je riječ o pitanju preveniranja loše ishrane ili prenosivih bolesti prisutnih u kampovima, odgovarajućim sistemom edukacije.
KAKO SU PERCIPIRANE ŽENE U BiH:
ŽENE NA MARGINAMA DRUŠTVA I NEVIDLJIVE U OČIMA VLASTI:
U saopštenju Ženske mreže BiH u sklopu prošlogodišnje kampanje 16 dana aktivizma pod sloganom: „NITI JEDNA ŽENA NEVIDLJIVA“ navodi se: „U potpunosti smo svjesne da se o ženama sa invaliditetom, ženama treće dobi, ženama iz ruralnih sredina, samostalnim roditeljkama, ženama pripadnicama nacionalnih manjina, nezaposlenim ženama, ženama sportistkinjama, ženama umjetnicama, ženama naučnicama, ženama oboljelim od teških i neizlječivih oboljenja, lezbejkama, biseksualnim i trans ženama, preživjelima i ženama žrtvama ratnog nasilja i rodno uvjetovanog nasilja, djevojčicama, kao i drugim društveno marginaliziranim ženama – ne govori, jer su nevidljive, a nevidljivim ih čini samo društvo ignorišući njihovo postojanje i ne pružajući odgovore na njihove potrebe i identitete.
Ženska mreža BiH i njenih 47 organizacija članica, sa područja cijele Bosne i Hercegovine, pojedinke i pojedinci koje/i su se opredjelili u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama pozivaju nadležne vlasti u BiH da učine svoj maksimum u provedbi Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, CEDAW i CAHVIO konvencije, jer je život bez nasilja i diskriminacije pravo i obaveza svih nas“.
Ove godine će se sprovesti mnogobrojne aktivnosti, ulične akcije, radionice, okrugli stolovi, paneli, performansi, izložbe, medijska gostovanja i online kampanje, a sve u cilju zaustavljanja nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama i promocijom NULTE tolerancije na nasilje protiv žena, djevojaka i djevojčica!
Fondacija CURE će petak, 25.11.2016. obilježiti Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama na ulici u Sarajevu sa početkom u 13.00 sati (ispred Katedrale). Jedna od poruka koje će se prenijeti na ovoj uličnoj akciji jeste da mi aktivistkinje i braniteljice ženskih ljudskih prava apsolutno ne podržavamo nasilje i smatramo da trebamo graditi društvo u kojem će svaki pojedinac/ka imati NULTU toleranciju prema nasilju koje se dešava prema ženama, djevojkama, djevojčicama i svim drugim i drugačijim.
Ulična akcija koju će organizovati organizacije iz Ženske mreže BiH zajedno sa Mrežom žena sa invaliditetom u subotu, 03.12.2016. će biti naš model podrške ženama sa invaliditetom. Izlaskom na ulice i javne trgove širom BiH šaljemo poruku solidarnosti i zahtijevamo da slogan „Niti jedna žena nevidljiva!“ bude univerzalno prihvaćen i zagovaran od strane svih slojeva društva.
Ostale aktivnosti ćete moći pronaći na web stranici Fondacije CURE i društvenim stranicama Fondacije CURE:
Facebook grupa: CURE Foundation/Fondacija CURE