Autorica: doc. dr. Jasminka Džumhur
Pandemija COVID-a 19 koja je zahvatila cijeli svijet u osnovi predstavlja zdravstveni problem, ali ima ogroman uticaj na ekonomsku sferu, tržište rada i kapitala i u velikoj mjeri se odrazila na kvalitet života građana/ki Bosne i Hercegovine. Rast nezaposlenosti uzrokovan je smanjenom ekonomskom aktivnošću uslijed pandemije, te se broj nezaposlenih od njenog izbijanja povećao za 23.364 osobe ili 5,8 %. Pandemija također ima posebno negativan uticaj na položaj ugroženih i marginaliziranih grupa među kojima su žene, osobe sa invaliditetom, djeca i dr.
Položaj žena postao je složeniji jer ekonomske posljedice pandemije disproporcionalno pogađaju osobe ženskog spola s obzirom da prelazak na poslovanje putem informacionih tehnologija ne pogoduje u jednakoj mjeri muškarcima i ženama, a posebno imajući u vidu činjenicu da su žene dominantno zaposlene u uslužnom sektoru, kao što je trgovina i ugostiteljstvo, gdje nije moguće organizirati rad od kuće. Zabrinjavajući je i položaj žena u ruralnim sredinama, a država nije preduzela adekvatne mjere u cilju njihove zaštite tokom pandemije. Krizni štabovi su veoma ograničeno vršili konsultacije o planiranim mjerama sa resornim ministarstvima, posebno unutrašnjih poslova, socijalne i zdravstvene zaštite, centrima za socijalni rad, te udruženjima građana, što bi bilo od značaja za ostvarivanje prava pripadnika/ca najugroženijih grupa, uključujući i žene.
Prema izvještajima nevladinih organizacija koje se bave zaštitom i podrškom žrtvama nasilja u porodici usložnjavanje ekonomskog položaja žena rezultiralo je povećanim slučajeva nasilja u porodici. Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine, na osnovu monitoringa i konsultacija sa civilnim društvom, zaključuju da je evidentan porast nasilja u porodici i nasilja nad ženama, naročito zbog mjera kojima se ograničava kretanje ili okupljanje, žrtve nisu u jednakoj mjeri bile u prilici da pozovu u pomoć lica od povjerenja (članove/ice svoje porodice) ili predstavnike/ce organa za provođenje zakona, a dodatan problem predstavlja i mobilizacija institucija koje se bave pitanjem nasilja u porodici da postupaju u cilju provođenja mjera vezanih za sprječavanje pandemije propisanih od kriznih štabova, kao što je nadzor nad kretanjem, nošenjem maski i sl.
Položaj žena sa invaliditetom i pripadnica manjinskih skupina dodatno je usložnjen i primjetan je nedostatak informacija i komunikacije sa osobama sa oštećenjima sluha, vida, intelektualnim ili fizičkim invaliditetom, te su iz tih razloga ove osobe uskraćene za ključne informacije o prevenciji i pomoći u vezi COVID-a 19.
