Manifestacijom „Sarajevska crvena linija“ glavni grad Bosne i Hercegovine će 6. aprila obilježiti 20. godišnjicu od početka opsade sadržajnim scensko-muzičkim programom. Tog dana će duž centralne gradske ulice biti postavljena 11.541 crvena stolica u znak sjećanja na broj ubijenih Sarajlija tokom opsade 1992.-1995. godine.
Za historiju Sarajeva veoma je važan datum Šesti april. Podsjetimo, na taj dan 1945. godine grad je oslobođen od fašističke okupacije tokom Drugog svjetskog rata. Tog istog dana 1992. otpočela je njegova opsada u trajanju od 1.425 dana, što se bilježi kao najduža opsada nekog grada u modernoj historiji. Za to vrijeme preko 11.000 Sarajlija izgubilo je živote, pojašnjava bh. režiser Haris Pašović:
„Tih 11.541 osoba nedostaju u ovom gradu. Oni su ubijeni bez ikakvog razloga, samo zato što su bili građani ovog grada. Među njima je bilo 643 djeteta. Mi govorimo o podacima koje smo dobili od Istraživačko-dokumentacionog centra, koji su zvanični podaci, dokumentovani. Mi sada prvi put imamo imena i prezimena svih žrtava. Moguće je da ovo nije konačan broj.“
Povodom obilježavanja 20 godina od početka opsade Sarajeva, dio programa je i cjelodnevna instalacija. U centru grada, kod spomenika Vječna vatra, biće postavljena scena, a u dužini od 800 metara poredana 11.541 crvena stolica koja simbolizuje broj ubijenih građana, ističe Pašović, inače inicijator i autor projekta „Sarajevska crvena linija“:
​​„Kada se poreda 11.541 stolica, izračunali smo da od Vječne vatre u kontinuitetu to dođe do Alipašine džamije, bez prekida, od ivičnjaka do ivičnjaka. To je taj broj ljudi koji je ubijen u Sarajevu. Te stolice će tokom cijelog dana 6. aprila ostati prazne, tokom koncerta koji počinje u dva sata, zato što su ti ljudi spriječeni da dođu na taj koncert.“
U izlozima prodavnica biće postavljene izložbe plakata o kulturnim događajima tokom rata. Cijelom dužinom ulice biće ozvučenje, a veliki ekrani će prenositi koncert. Uz mnoge muzičare, nastupiće i ansambl „Art Vivo“, predvođen kompozitorom i umjetničkim direktorom Danijelom Žontarom.
„Sve te ljude smo svakodnevno sretali prije rata. Cijelo vrijeme sam razmišljao o njima, razmišljao sam trakođer o njihovim bližnjima koji su i dan-danas u ovom gradu, koji pate jako zbog njih i koji bi sigurno dali sve samo za jedan trenutak da im opet mogu reći da ih vole i da im nedostaju jako. Dakle, to je neka moja unutarnja posveta svim tim ubijenima, i kroz jednu pjesmu i posveta jednom čovjeku koji je jako volio ovaj grad, a to je Luciano Pavarotti“, kaže Žontar.
Ansambl „Art Vivo“, sastavljen od 12 profesionalnih pjevača, otpjevaće obrade 14 kompozicija, kaže proslavljena bh. harmonikašica Merima Ključo:
​​„Jako me fascinirala ideja da upravo napravimo jednu vrstu poeme ili sekularnog oratorija koji će biti baziran na pjesmama koje su u periodu od 1992. do 1995. imale jedan poseban emocionalan značaj i koje su na svoj poseban način i obelježile upravo to vrijeme.“
Uz Merimu Ključo na harmonici i ansambl „Art Vivo“, planiran je i nastup opernih solista, te hora od 750 učenika sarajevskih osnovnih i srednjih škola. Članovi „Art Viva“ Majo Marilović i Emina Karović ističu:
„Ja mislim da će biti jako intenzivno i za nas i za publiku, samo što smo mi u prednosti jer imamo probe i pripremamo se neka dva mjeseca da bismo to mogli i da preživimo, da ne puknemo, da kažem, pred takvom atmosferom.“
„Ove pjesme obrađene u ovim aranžmanima podstiču nas da se sjetimo svih tih momenata – i emocije su veoma snažne. Nekad je jako teško pjevati.“
Produkciju manifestacije „Sarajevska crvena linija“ potpisuje East West Centar. Potpunu podršku pružili su grad Sarajevo i njegov gradonačelnik Alija Behmen. On ističe da je grad dužan obilježiti nestanak više od 11.000 Sarajlija:
„To govorimo radi budućih generacija, to govorimo radi svih onih koji i sad pokušavaju da redefiniraju historiju. Ona je takva kakva jeste – i ne može niko na mitovima živjeti, pa ni ovih 11.541 sugrađanin Sarajeva. Ali moramo njegovati uspomenu na te ljude i da se više nikad nikome ne ponovi, posebno u srcu Evrope.“
Piše: Zvjezdan Živković
Tekst preuzet sa http://www.slobodnaevropa.org