Svjestan činjenice da u demokratskom društvu Bosne i Hercegovine pripadnice ženskoga (s)pola nemaju jednaka prava kao muškarci, pitam se da li je uopće potrebno pričati o historijskom diskursu evolucije Žene?! Možda na katedrama pojednih fakultetskih institucija Bosne i Hercegovine, pored klasične historije jednoga dana se bude češće predavao Historijski diskurs i Feminisitičke teorije, pa se novim generacijama pokaže da ženi nije mjesto samo uz kutljaču. I dok pokušavam shvatiti demokraratiju Bosne i Hercegovine, postaje mi kristalno jasno da samo Radikalni feminizam u Bosni i Hercegovini može promijeniti postojeći položaj Žene.
Radikalni feminizam vidi kapitalističku, seksističku hijerarhiju kao nasilje nad ženama, te vjeruje da se žene mogu izboriti za svoja prava uklanjanjem opresivnog i dominantnog sistema što vodi u Žensku revoluciju. Mislim da bi čak i mnogi muškarci stali na njihovu stranu.
U razmatranje bi trebali uzeti činjenicu da žena u demokratskom društvu Bosne i Hercegovine mora prihvatiti određene uloge u društvu samo na osnovu spola. Do kada će to trajati tako?
Možda do trenutka kada Fondacija Cure i ostale ženske planski organizovane zajednice koje se istinski bore za ženska prava uzmu u svoje ruke sve zakonske ovlasti i progovore jednim glasom u ime svih žena Bosne i Hercegovine.
Često se sjetim jednoga prizora iz vremena moga putovanja na likovnu koloniju u sjevero – istočnu Bosnu i Hercegovinu, koji je izgledao od prilike ovako: Žena u poodmaklim godinama života (oko 45-50 godina starosti) iz jame u zemlji vadi gromade kamena težine do 50 kg., a za njom dvoje malodobne djece, bosonoge u stopu je prati. Na razdaljini od oko 300 metara, pretpostavljam muž od ove Žene čeka da mu ona donese tu gromadu kamena, kako bi je on polio vodom i očistio, a ona nastavlja s radom nepokazavši niti trunku zamora na svome licu. I tako cijeli dan, dok se njena stopla zadebljavaju i tijelo transformiše u muško.
Žalosno je da ovaj prizor sve češće možemo vidjeti, ali također je žalosno i to da ne želimo ovakvu pojavu komentarisati, smatrajući je dijelom svakodnevnice. Fondacija Cure je nastala iz potrebe da se mijenjaju stavovi bosanskohercegovačkog društva u odnosu na nasilje nad ženama, kako bi nasilje koje se svakodnevno događa konačno postalo nezamislivo i nedopustivo za svakoga građanina i građanku. Svojim volonterskim radom već preko pet godina ova fondacija se zalaže za ravnopravnost spolova. Krenuvši od mirnih protesta i demonstracija protiv nasilja do organizovanih edukacija, skupova i druženja, fondacija Cure postaje snažna feministička, aktivistička organizacija.
Sve obrazovane žena se pridružuju fondaciji Cure i ostalim organizacijama koje se bore za njihova prava, ali pitam se šta će se dogoditi s onim neobrazovanim i zaslijepljenim ženama koje imaju pogrešne uzore, pogrešne moralne vrijednosti, a samim time i pogrešnu sliku svoga položaja u društvu. Takve žene uživaju u položaju sluge, potlačene, ponižene …. I gdje je kraj?
Mislim da svakako državljani Bosne i Hercegovine trebaju upoznati heroine svijeta, kao što su: Aung San Suu Kyi, Alise Walker, Rosa Parks, Mario Curie, Oprah Winfrey, Marija Jurić Zagorka … i zapitati se da li među nama ima neka heroina koju bi trebalo pomenuti? Da li je to možda Jadranka Miličević, Svetlana Cenić, Nađa Dizdarević, Hatidža Mehmedović …?
Želio bih da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna država za sve njene građane bez obzira na spol i rod.
Tekst preuzet sa http://tesanj.net/2011/02/07/safer-grbic-slovo-o-heroinama/
