Rodno osjetljivi jezik jedna je od rodno odgovornih politika koja doprinosi smanjenju diskriminacije u jeziku i ravnopravnoj vidljivosti spolova. Tako i autorice priručnika Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima, Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg govore o ogledanju društvene moći u jeziku, a odbacivanje generičke upotrebe muškog roda, u pisanoj i usmenoj komunikaciji, gdje se žene niti vide niti čuju, već podrazumijevaju, navode kao prvi korak ka ravnopravnoj raspodjeli te moći. Jezik je, pored ostalog, i paradigma ideoloških, društvenih, ekonomskih, zakonskih i političkih odnosa koji vladaju u društvu.
Činjenica je da se jezik se ne može smatrati izolovanim već se mora posmatrati u društvenom kontekstu. Potreba za jačanjem ravnopravnosti spolova kroz korištenje rodno osjetljivog jezika u političkom i parlamentarnom radu prepoznata je od strane projekta Jačanje institucija vlasti i procesa u BiH (SGIP) i Međunarodnog republikanskog instituta (IRI). U saradnji s profesorima bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, te uz podršku Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, izrađene su preporuke i prijedlozi za jačanje ravnopravnosti u korištenju jezika u parlamentima.
Zastupnički dom Parlamentarne skupštine inicijativu uvođenja rodno osjetljivog jezika u komunikaciji Parlamentarne skupštine BIH usvojio je još 2012. g. kada je formirana i Radna grupa po ovoj inicijativi. Radna grupa je definirala pravnu prirodu dokumenata, izradila instrukcije za korištenje rodno osjetljivog jezika u izradi pravnih propisa koje usvaja PSBIH i Sekretarijat PSBIH, izradila opće upute za korištenje u aktima u kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima, te izradila prijedloge izmjena i dopuna postojećim dokumenata kao što su poslovnici, opisi poslovnih funkcija zaposlenih osoba (poštujući kako osobe žele da ih se oslovljava) i slično. Usvajanjem materijala Radne grupe rodno osjetljivi jezik je zaživio i u komunikaciji Parlamenta BiH.
Prepoznavanje i suzbijanje diskriminatornih praksi u jeziku je proces koji traje i na kojem je neophodno stalno raditi, kako na ličnoj tako i na društvenoj razini. Rodno osjetljivi i politički korektan govor moraju biti zastupljeni u literaturi, medijima, pravnim dokumentima, i u javnom diskursu uopće.
Profesije, titule i zvanja u ženskom rodu jesu političko pitanje, jer sve dok postoje kategorije zanimanja poput spremačice, domaćice, stjuardese, kuharice (koja nikome ne zvuče smiješno ili rogobatno), treba da postoje i psihologinje, dekanese, delegatkinje i doktorice. U suprotnome, jasno je pokazano gdje je kome i kojoj mjesto u društvu. (Priručnik Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima, Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg)
„Pojavljivanjem i na ovim prostorima gdje ranije nisu bile prisutne, žene su dobile mogućnost da se u skladu s zakonitostima datog jezika i imenuju u ženskom rodu. Bogatstvo našeg jezika upravo to i omogućava – ostvarivanje korektnosti na rodnoj osnovi putem jezika, a uz to postiže se i jezička preciznost i samim tim bolja komunikacija.“ (dr. Biljana Babić)
„Navika da muškim rodom označavamo i žene loša je navika. Ona je sticana vijekovima u društvu muške vidljivosti i ženske nevidljivosti. Imala je alibi u javnom prostoru u kom su muškarci govorili, radili i odlučivali. I danas se čini opravdanom, ali njezini advokati nemaju druge argumente osim inercije.“ (dr. Nenad Veličković)
Zakonski mehanizmi kao što su Zakon o ravnopravnosti spolova BiH i Zakon o zabrani diskriminacije BiH samo uz podizanje naše svijesti po ovom pitanju mogu zaista zaživjeti ideju rodne ravnopravnosti u jeziku u realnosti.
