SIGURNOST ŽENA JE JAVNA OBAVEZA.
DRŽAVA KOJA SE NE MIJEŠA – ODOBRAVA NASILJE.
Zakoni su usvojeni, femicid je prepoznat kao posebno krivično djelo i postoje mjere zaštite. Ipak, femicid se i dalje dešava nakon što su žene prijavile nasilje. Kada institucije ne djeluju odmah i efikasno, zaštita postaje privid, a odgovornost institucionalna.
Svaka ignorisana prijava, svaka odgođena mjera i svako prebacivanje odgovornosti između institucija ohrabruju nasilje i produbljuju nesigurnost. Rodno zasnovano nasilje nisu samo udarci, to su prijetnje, kontrola, ekonomska zavisnost i život u strahu, koji posebno pogađaju žene na marginama društva.
Ravnopravnost bez sigurnosti ne postoji. Sigurnost žena je obaveza institucija države i osnovni uslov stvarne slobode.
Zato 8. marta izlazimo na ulice, za život bez nasilja, za institucije koje štite i za odgovornost za svako nepostupanje.
Kad: Sarajevo u 12:00 sati
Gdje: Trg Prvog korpusa Armije RBiH – park preko puta Doma sindikata
Osmomartovski marš je politički zahtjev za život bez nasilja, jer bez sigurnosti nema slobode.
