09. decembra 2013. godine je u zgradi UN House u Sarajevu održana promocija knjige „Sjaj ljudskosti – životne priče mirotvorki u Bosni i Hercegovini“ autorice Zilke Spahić Šiljak. Knjigu su promovirale, prof. Emerita Svenka Savić iz Novog Sada, Nejra Nuna Čengić, a umjesto prof. Svetlane Slapšak, izvode iz njene recenzije je predstavila Aida Spahić. U ime UN Women se prisutnima se obratila šefica UN Women ureda u Sarajevu, Anne-Marie Esper Larsen, a promociju je moderirao Adnan Rondić. Na kraju se autorica zahvalila pristunima a Marko Oršolić, dobitnik mirovne nagrade Mreže mira je na kraju čestitao svim mirotvorkama.
Ovo istraživanje bavi se životima jedanaest žena, liderica i mirotvorki koje imaju različite etničke i religijske, ali i nereligijske identitete. Vrlo su aktivne u protekle dvije decenije na izgradnji mira i pomirenja u BiH. Važno je pisati životne priče jer nam one govore putevima spoznavanja šta znači postati potpuni čovjek i osoba od povjerenja.” Ovi putevi zahtijevaju snagu, posvećenost, znatiželju, strast, strategiju za iznalaženje rješenja u poteškoćama, te donošenje ispravnih odluka. Priče imaju snagu da nas dirnu (u srce). Ove priče bosanskohercegovačkih žena će, nadamo se, dirnuti čitatelje/ice da promisle o vlastitim životnim putevima, pomoći im da donesu odluke koje će dopustiti tom svjetlu ljudskosti, koje je često silom prigušeno ili potisnuto životnim problemima, da zasja.
Sve mirotvorke u ovoj knjizi naglašavaju svoju ulogu u uspostavljanju i njegovanju veza među ljudima koje su ključne za mirovni rad. Ove žene bile su neumorne u ponovnoj izgradnji prekinutih veza i stvaranju novih, između nijemih, bespomoćnih i marginaliziranih građana/ki. Prepoznale su da su veze među ljudima ključne, ne samo na međusobnom nivou, nego i kada se mir gradi na društvenom, institucionalnom i globalnom nivou.
Mirotvorke u ovoj knjizi nisu savršene žene, i mogu pogriješiti i uplašiti se na trenutak kao i svi drugi, ali ono što ove obične žene izdvaja od drugih je snaga da se usprave i urade nešto da bi nekom drugom bilo bolje. Kada to dođe iz duše, to je, kako Rumi pojašnjava, “kao da rijeka radosti teče u tebi“. Njihova duboka vjera da svjetlo ljudskosti stanuje u svakom čovjeku, i da ga samo treba ohrabriti, davala im je snagu da nastave raditi na putu mira. Znale su da onda kada sjaj ljudskosti zatreperi u oku jednoga čovjeka tad je moguće osjetiti kako i cijeli svemir treperi. Ove su žene to učinile nebrojeno puta, i zbog toga njihove priče jesu posebne i važne.
Nadam se da će čitatelji/ce iz njihovih priča vidjeti kako je zaista moguće da obični ljudi potaknu promjene i postignu nešto u okolnostima gdje se osobe moraju usuditi da zamisle život koji je van nametnutih društvenih, etničkih, političkih i/ili rodnih okvira. Ove žene su se usudile zamisliti drugačiji svijet bez straha i nametnutih podjela i zbog toga njihove priče vrijedi čuti.
Žene koje su odabrane za intervjue u ovoj knjizi dolaze iz šest bh. gradova: Sarajevo (Rahela Džidić, Jadranka Miličević, Besima Borić i Amra Pandžo), Banja Luka (Nada Golubović i Lidija Živanović), Zenica (Sabiha Husić), Bosansko Grahovo (Danka Zelić), Bijeljina (Radmila Žigić), Bratunac (Stanojka Tešić) i Mostar (Jasminka Rebac). Većina njih su aktivne u ženskim organizacijama, te su istaknute aktivistice na polju ljudskih prava.
