LGBTI Slikarstvo: historija i današnjica

Fondacija Cure je 17. maja, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT) organizovala, u Sarajevu u prostorijama Networksa, predavanje o tome kako umjetnost, sa fokusom na slikarstvo, tematizira i reprezentuje motive koji pripadaju queer kulturi i historiji, te LGBTI svakodnevici. Predavanje je realizovano u sklopu projekta „The Time is Now“ koji finansira Europska unija, i u okviru kojeg su urađene brojne aktivnosti kojima je cilj povećanje vidljivosti različitih aspekata života LGBTI osoba, ne bi li se u bh. društvu postiglo veće razumijevanje i uvažavanje, još uvijek homofobijom opasno ugroženih, pripadnika i pripadnica LGBTI zajednice. Ovim događajem, Fondacija Cure je Bosnu i Hercegovinu dodala na listu od oko 130 zemalja svijeta u kojima se ovaj datum obilježava. Podsjećanja radi, Međunarodni dana borbe protiv homofobije i transfobije je 2005. godine službeno priznao veliki broj država, kao i parlament Evropske unije, u znak sjećanja na 17. maj 1990. godine kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) skinula homoseksualnost sa liste mentalnih bolesti i time pokazala važnost zaštite ljudskih prava i kulture lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans i interspolnih osoba širom svijeta.

Predavanje je održao akademski grafičar Kristofer Andrić. Ovaj umjetnik je rođen u Mostaru, grafiku je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a poslijednjih pet godina razvija lični umjetnički koncept pod nazivom "I know you are but what am I" kojim brojna pitanja transrodnosti uvodi na umjetničku scenu naše zemlje i regije.

Na samom početku, iskorištena je prilika da se centralni problem kontekstualizira i podsjeti na činjenicu da LGBTI osobe čine oko 10% stanovništva svakog društva, pa tako i bosanskohercegovačkog, ali da zbog života u stalnom strahu od nasilja, isključivanja i diskriminacije, ostaju u nevidljivi u našem društvu. Na žalost, ni kada je u pitanju vidljivost LGBTI tema na mainstream umjetničkoj sceni, situacija nije bolja. Sa druge strane, ipak postoje queer umjetnici u umjetnice koji svojim radom skreću pažnju na teme koje se tiču LGBTI osoba. Kristofer Andrić je transrodni umjetnik i aktivista, koji se umjetnošću služi i kao sredstvom ne bi li bi publici skrenuo pažnju na brojne specifičnosti svakodnevnog života transrodnih i transeksualnih osoba. Upravo to ga izdvaja na umjetničkoj sceni naše zemlje i regije, gdje je imao prilike da predstavlja svoje radove prethodnih godina.

Predavač je odmah na početku predstavio publici osobenosti transrodnog tijela prije započinjanja hormonalne terapije i prelaska u transeksualno tijelo. Upravo to mu je poslužilo da govori, iz ličnog ugla, o osnažujućem efektu koji mu sloboda u izražavanju i razumijevanju nebinarnih tijela daje i kako ga čini samouvjerenim, te je objasnio kako funkcionira kreativni odnos njega kao aktiviste i njega kao umjetnika. Iz publike se moglo čuti da je upravo slikarstvo najbolji medij da se ljudi, bez obzira na to da li poznaju historiju, kulturu i identitete LGBTI osoba, upuste slobodno u promišljanja o ovim temama.

Kristofer je više puta istakao aktivistički potencijal svakog umjetničkog djela koje za svoju temu bira da predstavi ono što neko društvo percipira kao tabu u svojoj zajednici. Sa druge strane, istakao je da je njegova umjetnička misija zauzimanje javnog prostora, jer ga samo tako može i mijenjati. Tokom razgovora se referirao na institucije umjetnosti, u svijetu i kod nas, te na historijski razvoj pojedinih umjetničkih motiva, od antičkog ideala ljepote do modernih i postmodernih reprezentacija ove teme. Predavač je istakao važnost subvertiranja i razračunavanja sa normiranim umjetničkim kanonom, jer svaki kanon nastoji da odredi šta je prihvatljivo, pa samim tim i neprihvatljivo u jednoj zajednici, ukazujući na svu opasnost od takvih podjela.

Iz publike su postavljana pitanja o različitim estetikama kojima se umjetnost može služiti kako bi normalizirala odeđene skrajnute teme, te je otvoreno pitanje da li umjetnost danas može uopšte biti apolitična. Predavač je referirajući se na historiju slikarstva i kontekstualizirajući određene poznate slike u odnosu na politički trenutak u kojem su nastajale, pokazao na konkretnim primjerima gdje leži sva snaga i bezvremenost angažirane umjetnosti.

Ovom svojevrsnom šetnjom kroz queer historiju likovne umjetnosti i dijalogom koji je ostvaren između poznatih slika, publike i predavača, pokrenuta su pitanja odnosa umjetnosti prema marginaliziranim temama, te šta je zadatak angažiranog slikarstva i umjetnika koji ima jasnu svijest o neophodnosti aktivističkog djelovanja kroz svoj rad. Dvosatni događaj je bio dovoljan da se tek otvore brojna pitanja, a druženje je završeno u nadi da će razgovori o LGBTI slikarstvu, ali i ostalim vrstama umjetnosti, organizirati i u budućnosti, jer postoji publika koju posebno zanimaju brojni aspekti queer kulture.

Također vam se može svidjeti…