Smatramo da ukoliko EU Delegacija svojim primjerima i analizom ravnopravnosti spolova i položaja žena u svim segmentima BiH Progress Reporta ne ukaže na neravnopravan položaj žena, diskriminaciju i druge oblike kršenja ženskih prava, bh. vlasti neće uzeti ovu problematiku u razmatranje.
Opći zaključak:
Do juna 2016. godine u BiH nisu zabilježeni značajniji pomaci u kontekstu unaprjeđenja položaja žena i stanja ženskih prava. Zbog političke neusaglašenosti entitetske i političke vlasti cjelokupno društvo je izloženo ucjenama u vezi objavljivanja rezultata popisa, a bez tačnih statističkih podataka nemoguće je planirati programe, politike fondove i sl. koji će raditi na unapređenju kvalitete života žena, djevojčica i ravnopravnosti spolova.
Nedostatak jedinstvenih demografskih statistika dalje upućuje na to da nemamo validne podatke o položaju i diskriminaciji nad manjinama, posebno ženama pripadnicama manjinskih nacionalnih i socijalnih grupa. Ovaj problem doprinosi dodatnoj marginalizaciji i društvenoj nevidljivosti žena poput Romkinja, žena treće dobi, žena s invaliditetom. Također, tradicionalno shvatanje porodice i socijalnih davanja ne uzima u obzir specifičnost svih društvenih kategorija poput samostalnih roditeljki, lezbejki, biseksualnih, trans* žena interspolnih i queer žena, te sva socijalna pitanja koja proizilaze iz porodičnog prava i nasljednopravnih odnosa nisu riješena sistemski i na nivou države. Ovo pitanje je posebno naglašeno kroz nedostatak alimentacionog fonda, neregulisanog registriranog partnerstva, nagovještaj ukidanja porodičnih penzija, ukidanje finansiranja sigurnih kuća za žene preživjele porodično nasilja i sl.
Politički kriteriji:
Iako Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa ravnopravnu zastupljenost žena u svim tijelima, žene su i dalje izostavljene iz najviših rukovodećih pozicija te zakonodavne i izvršne vlasti. To se posebno odražava na stalno kršenje zakonske obaveze koje predviđaju najmanju zastupljenost 40% žena u izvršnoj vlasti, a u junu 2016. godine u Vijeću ministara BiH od aktualnih devet ministara postoje samo dvije ministrice. Vodeće političke partije u svojim strukturama (predsjedništvima, glavnim odborima, komisijama…) ne primjenjuju Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, najbolji je pokazatelj odnosa spram žena u političkim partijama.
Smatramo da će se ovakva diskriminatorna praksa reflektovati i na sam proces ustavnih reformi jer neće omogućiti učešće žena u ustavnim pregovorima zbog trenutnog i kontinuiranog niskog procenta njihovog učešća u izvršnim tijelima vlasti. Ustav BiH ne prepoznaje žene kao političku kategoriju. Kao što ih ne prepoznaje „ni nadaleko hvaljena“ Reformska agenda, usvojena pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke bez konsultacija s građankama i građanima.
Pored apsolutne nevidljivosti žena u javnom i političkom životu, BiH i dalje nastavlja s diskriminatornom praksom društveno marginalizovanih kategorija. Ova praksa posebno utiče na višestruko marginalizovane žene.
Pristup pravdi i pravosudnim tijelima za žene i dalje predstavlja izazov, posebno pripadnicama marginalizovanih grupa. Pravosudni sistem i pored toga što njime dominiraju žene i dalje je muško centrističan i ne uvažava različite kulturološke potrebe žena.
Besplatna pravna pomoć je i dalje teritorijalno ograničenog karaktera uz uslovljenost socijalne kategorizacije. Psihosocijalnu pomoć ne spominjemo jer se smatra da bh. stanovništvu nije potrebna ovakva vrsta podrške, dok transgeneracijsko nasilje i PTSP svakodnevno uzima svoj danak.
Marginalizovane ženske društvene kategorije se svakodnevno suočavaju s fizičkim preprekama i predrasudama u odnosu na njihovu socijalnu kategoriju. Ovo je posebno naglašeno u segmentu obrazovanja gdje djevojčice u ruralnim područjima dobijaju 4% manje obrazovanja od dječaka.
Ekonomski kriteriji:
Vlada FBiH uputila je prijedlog zakona o ostvarivanju porodične penzije u kojima se podiže dobna granica za ostvarivanje istih, te se žene upućuju na tržište rada. A pri tome nismo primijetile aktivne politike zapošljavanja žena iznad 45 godina starosti. Restriktivne poreske politike koje padaju na teret i zaposlenih i poslodavaca/kinja ne utiču afirmativno na ekonomsku stabilnost žena u BiH. Ekonomija njege u kojoj još uvijek dominiranaju žene je u potpunosti neuređena.
Država nije niti jednim mehanizmom zaštitila tradicionalne ženske proizvode niti uložila dovoljno u razvoj ženskog poduzetništva, uključujući socijalno poduzetništvo. Izražavamo svoj strah zbog ogromnih kredita prema MMF-u koje vlada podiže na godišnjoj osnovi u isto vrijeme ne čineći ništa kako bi spriječila ogromne migracije mlade radne snage u „treće zemlje“. Ekonomsko – socijalne reforme koje se trenutno sprovode, pojačavaju ekonomiju nasilja nad ženama. Uz jačanje nacionalno – patrijarhalnih političkih stavova prema ženama i drugim i drugačijim u Evropi i zemljama okruženja, Fondacija CURE izražava svoju zabrinutost za budućnost žena i djevojčica u ovoj zemlji.
Država BiH je prva država u regionu koja je ratificirala Rezoluciju 1325 i Akcioni plan bez konkretnih politika sprovođenja istih na svim razinama vlasti. Mišljenja smo da će CEDAW Komitet dati negativnu ocjenu postignutim rezultatima u odnosu na svoje preporuke iz 2014. godine u svim segmentima implementacije navedene konvencije.
