U organizaciji i pod rukovodstvom Fondacije CURE, prošlog vikenda održan je petnaesti po redu PitchWise festival ženske umjetnosti i aktivizma. U periodu od 10. do 13. septembra, u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, na organizovanim radionicama, panelima, izložbama i predstavi učestvovale su žene i djevojke iz različitih dijelova naše države i regije. Žene iz BiH i regiona, žene koje su preživjele rat i žene koje ga se ne sjećaju, udate žene koje imaju djecu i neudate žene koje nemaju djecu – sve su se one našle na istome mjestu kako bi osvijetlile svoja iskustva i svoju ulogu u društvu, družile se, smijale i uzdisale zajedno, razumjele se.
Ovogodišnji PitchWise festival otvoren je 10. septembra registracijom učesnica, obraćanjem aktivistkinja i organizatorica festivala.
„Kad smo kretali u ovaj poduhvat, nikom nije bilo jasno šta mi to želimo i šta mi to hoćemo. U momentu kad smo krenuli s ovom idejom, u Sarajevu nijedan općinski prostor nije bio besplatno dat na korištenje nijednoj umjetnici, posebno ne mladoj. E to je nama bila motivacija, da kroz PitchWise otvorimo prostor i mjesto za mlade aktivistkinje, za mlade umjetnice, pjesnikinje, slikarice, sve one koje nisu imale načina da zauzmu javni prostor. … Ove godine je bio izazov organizovati festival, jer smo bili ograničeni s brojem prisutnih i pozvanih, a jako je ružan osjećaj biti primoran praviti selekciju. Vidjeli ste koliko je bitno ženama iz manjih lokalnih zajednica prisustvovati ovakvom jednom događaju. Koliko god je poželjno koristiti suvremene alatke, ja istinski vjerujem da je puno važniji živi razgovor, izmjena iskustava, dodir kako bismo pokazali da vjerujemo jedne drugima. Zato je nama bilo bitno organizovati festival i ove godine, mi ne odustajemo i nismo htjele da budemo poslušnice, zbog čega je slogan ovogodišnjeg PitchWise-a: ‘Snaga je u nama!’. – za RadiYo Active izjavila je izvršna direktorica PitchWise-a – Jadranka Miličević
Radionicu ‘Skriveno u nama’ osmislila je i vodila Tatjana Kovačević-Vidović, a zadatak učesnika bio je prekriti oči povezom i, od komada gline koji je stajao ispred nas, oblikovati portret, životinju, ili bilo koji drugi motiv koji smo izmaštali u sebi. Kako kaže Kovačević-Vidović, „0va radionica usmjerena je ka osnaživanju žena, i uopće nas kao ličnosti, a njena zanimljivost je ta da smo svi morali imati povez preko očiju i da je cilj bio da pogledamo prema unutra i kroz čulo dodira izrazimo šta se zapravo to nalazi u nama bez opterećavanja i oslanjanja previše na naše čulo vida koje nam često zna poremetiti percepciju“.
Istovremeno su trajale još tri radionice: ‘Ples s vatrom POI’, ‘Pinda Sweda – tehnika iscjeljenja’, i ‘Organizam kao zatvoreni sistem’. Udovoljila sam svoju znatiželju i razgovarala i s voditeljicama i polaznicama spomenutih radionica. Saša Radulović, aktivistkinja i članica Fondacije CURE, rekla je: „Trenutno smo na radionici ‘Ples s vatrom’, i imamo divnih žena ovdje. U suštini, radimo vježbe s rižom i umotanim čarapama da se ne bi ozlijedile. Neke od njih su probale i da zapale vatru, što im se svidjelo.“ Posebno zanimljivo je bilo vidjeti starije učesnice na ovoj radionici, pa sam odlučila jednu od njih, Bišćanku Fatimu Midžić koja dolazi ispred organizacije „Donna“, pitati zašto se odlučila na igru s vatrom: „Iako smo podaleko od Sarajeva, mi dođemo svake godine da podržimo festival, da se opustimo, da damo na značaju ženi bez koje ovo društvo ne može. Odlučila sam se upravo na ovu radionicu jer me vatra inače privlači pošto sam jako aktivna, temperamentna, vatrena.“
Aktivistkinja i jedna od organizatorica ovogodišnjeg PitchWise festivala, Vildana Džekman, predstavila je čitav koncept radionica objasnivši: „Ove godine je drugačije jer su članice tima Fondacije željele da pokažu šta je to čime se bavimo izvan aktivizma, šta je to čime ispunjavamo svoje slobodno vrijeme, kako mi ustvari radimo na osnaživanju sebe i podijelimo to sa ženama učesnicama festivala.
Nakon radionica, održani su i paneli „Snaga je u nama! Gradimo mir!“ i „Žene na prvoj liniji“ – na prvome su aktivistkinje Selma Osmanović, Suvada Poturović, Valentina Gagić, Staša Zajović, Živana Sabljić i Emsuda Mujagić govorile o svojoj borbi i ženskom aktivizmu u svojim lokalnim zajednicama, hrabrosti i predanosti žena, važnosti znanja i umrežavanja s drugim ženama; na drugome su novinarke Štefica Galić i Arijana Saračević govorile o položaju novinarki u bh. društvu, stereotipima i poteškoćama s kojima se susreću, načinima na koje se novinarke i aktivistkinje mogu povezati i pomoći jedne drugima. Za kraj smo pogledali dokumentarni film „Suočavanje sa nemirom i izgradnja mira iz perspektive postdejtonske žene“ u kojem su obične žene iz svih dijelova BiH govorile o važnosti ženskih udruženja i fondacija koje im pružaju sigurnost, daju snagu, podstiču ih da uče nove stvari o svijetu i sebi. Program je priveden kraju uz muzičku izvedbu Esme Numanović i DJ-icu Nađu Sinić.
Na kraju subotnjeg bogatog programa, odigrana je predstava „Cosa Nostra“ u kojoj su glumile Minka Muftić i Belma Salkunić, a koja prikazuje koliko je besmisleno mjerkati se neprijateljski s drugim ženama umjesto uperiti prst u glavnog krivca za situaciju u kojoj se nalaze sve žene, i stare i mlade, i lijepe i manje atraktivne, i obrazovane i neobrazovane. Dan je priveden kraju uz PitchWiseteku na kojoj su se mogli čuti poznati hitovi uz koje smo plesali, razgovarali, upućivale jedne drugoj ohrabrujuće i tople osmijehe.
U nedjelju, na zadnji dan festivala, održan je još jedan panel pod nazivom „Ekonomska politika je ženska politika! – Svi nameti COVID-19 – (Ne)ravnopravne perspektive reforme nakon COVID-19“ na kojem se govorilo o važnosti ekonomske neovisnosti žena i stvaranju baza podataka (primjerice, zlostavljanih žena ili žena starije dobi) koje bi omogućile racionalnije i efektivnije nošenje s krizama kao što je pandemija koronavirusa.
Za kraj, prenijet ću riječi jedne od učesnica ovogodišnjeg PitchWise-a, Jovane Boljanić, koje izvanredno opisuju ono što sam osjetila tokom trajanja festivala: „Zbog diskriminacije i neumjesnih pitanja s kojima se suočavam ja ili moje poznanice, osjećam potrebu da naglasim da sam feministknja i aktivistkinja, i to ću silno i energično naglašavati sve dok postoji i jedna osoba čije uši to para. … Ove godine sam se prijavila kao učesnica, tu sam jer mi feminizam daje snagu, ja tu srećem drage prijateljice koje su dale svoj doprinos mom odrastanju i kanalisanju svega onoga što želim biti i bivam. Ove godine je to malo minimizirano zbog koronavirusa, ali i dalje slavimo snagu i moć žene. A to je vrlo važno zbog svega s čim se suočavamo na životnom putu – ne smijemo stati s našom snagom i borbenošću, ne smijemo gušiti ženu u nama, i ne smijemo dozvoliti da nas bilo koja situacija baci u ćorsokak i drugi plan. Mi smo tu, mi postojimo, i mi moramo da djelujemo.“
Tekst: Ivona Kukić
Fotografije: Ivona Kukić
