Aktivizam s margine: “A gdje je odmor za marginalizovane grupe žena?“
U protekla dva dana (13-14.07.2019.) sa članicama udruženja Romska djevojka – Romani Ćej
iz Prnjavora održana su dva treninga: „Integrisane sigurnosti i EU“ i „Integrisane radionice za marginalizovane grupe žena“ u Prnjavoru s fokusom na brigu o sebi iz lične i organizacijske perspektive.
Trening je bio namjenjen članicama udruženja Romska djevojka – Romani Ćej i njihovim suradnicima/cama, podržavateljima/cama i korisnicama, a cilj je bio da se predstavi novi model kreiranja sigurnosti, mapiraju prijetnje sa kojima se marginalizovane grupe žena svakodnevno suočavaju i mapiraju strategije za održivost i opstanak. Sigurnosni rizici za aktivistkinje i marginalizovane grupe žena mogu biti fizički, emotivni, psihološki i duhovno štetni, te prožimaju svaki aspekt života (tijelo, um, duh, porodicu, zajednicu, organizaciju itd.).
Žene pripadnice manjinskim i marginalizovanim grupama, koje žive u manjim sredinama i bave se aktivizmom, svakodevno se suočavaju sa različitim pritiscima, a vrijeme koje posvećuju sebi se može mjeriti u minutama u toku jedne sedmice. Pa tako jedna od učesnica navodi: „Tek sam sada shvatila da je meni potreban odmor, postala sam ljuta, imunitet mi je opao, osjećam i kako me tijelo boli, ali gdje da idem na odmor? Kući me čekaju obaveze, negdje da odem nemam prilike niti mogućnosti, a onda sebi kažem odmorit ćes se kada odeš u penziju. I onda mi se javi strah, jer kakva penzija, ja nemam radnog staža. I onda osjećam kako me sve guši. Moram naći načina da se odmorim, da bi mogla da se oslonim na sebe u budućnosti.“
Na treningu smo radile na analizi položaja u kojem se učesnice nalaze, sagledale smo kompletnu sliku rizika s kojima su suočene i radile smo na izgradnji strategija odgovora i nošenja s tim rizicima. Zbog kompleksnosti položaja u kojem se nalaze marginalizovane grupe žena, učesnice su naučile da svakodnevno koriste različite strategije kako bi se nosile sa izazovima. Ti izazovi mogu biti trenutni, ali predstavljaju svakako otpor kako bi zaštitile sebe i svoju okolinu.
O mehanizmima i strategijama koje učesnice primjenjuju u svakodnevnom životu izdvajamo:
„Ja ne mogu da se svađam sa svojim ukućanima, ne volim to da radim i strah me sukoba. Zato ja napišem pismo i svima u kući podjelim pismo i nek se pronađu.“
„Načila sam procjeniti kada trebam govoriti i kome, jer ne želim „lajati u vjetar“ i zato biram momenat kada sam sigurna da će se moj glas čuti i imati efekta i tada govorim.“
O osjećaju sigurnosti učesnice su prokomentarisale:
„Ne osjećam se sigurno u sredini u kojoj sam odrasla kao što sam se prije osjećala. Ja taj grad osjećam svojim, ali više nemam taj osjećaj koji sam prije imala, jer kad sam odlučila da se izlažem javnosti i da govorim svoje mišljenje, tada sam doživjela različite oblike nasilja.“
„Strah me je da iznesem svoje lično mišljenje, jer njega povezuju sa zajednicom kojoj ja pripadam. Strah me je za sigurnost drugih ljudi i šutnjom branim njih. A onda me izjeda unutra sve što nisam izgovorila.“
Treninge koje organizujemo se realizuje u sklopu projekta “Ženska prava – Agenda za pozitivne promjene”, koju finansira Evropska unija, a realizuje Fondacija CURE (CURE) i Fondacija za osnaživanje žena (FWE), a projektom namjeravamo doprinijeti promociji i poštivanju ženskih prava, te doprinijeti iskorjenjivanju diskriminacije žena sa posebnim fokusom na žene i djevojke pripadnice marginalizovanih i manjinskih grupa u deset (10) opština, a opština Prnjavor je jedna od njih.
Fondacija CURE
