Jedan od gorućih problema bh. društva je korupcija u vlasti od njegovih najnižih pa do najviših nivoa, a ona je direktno srazmjerna nedovoljnoj zastupljenosti žena na političkim funkcijama i u procesima kreiranja i donošenja odluka.
Bitna inicijativa kada je u pitanju participacija žena u političkom životu jeste podrška koju Fondacija CURE pruža mladim političarkama njihovim ohrabrivanjem na to da prijave korupciju u redovima svojih političkih partija, koja za cilj ima njihovo osnaživanje i poticanje na to da samostalno djeluju kao zagovornice pozitivnih promjena kada su pitanju rodna ravnopravnost u društvenom i političkom okruženju.
Projekat „Pravna pomoć kandidatkinjama na izborima u oktobru 2018“, aktvistički je podržan i uličnom akcijom te podjelom letaka ispred sarajevskog SCC-a 7.12., s namjerom da se građanima i građankama podigne svijest o važnosti uklanjanja diskriminacije žena u politici te poštivanju gender kvote kada je riječ o formiranju vlasti. Naime, svakodnevno svjedočimo o tome da su žene najčešće izostavljene kada je u pitanju odlučivanje o (za sve nas i bez obzira na spol) važnim stvarima, te da se zakoni i odluke najčešće ne provode onako kako je to napisano sa stajališta njihove pravne i etičke dimenzije. Žene su isključene iz odlučivanja i o njihovim vlastitim životima, jer ne zauzimaju rukovodeća mjesta, niti obnašaju one funkcije u vlasti koje bi im omogućavale da za nešto budu pitane, zbog također sve prisutnije korupcije kako u izbornom, tako i u postizbornom procesu u BiH.
U političkom sistemu koji je kao i cjelokupan društveni, u korijenu patrijarhalan, žene se često pretvaraju u brojku za podizanje ruku onda kad treba izglasati neke važne zakone ili amandmane, ili ih sa druge strane opstruirati, te formalno zadovoljiti gender kvotu njihovom predviđenom brojčanom zastupljenošću u političkim organima i tijelima- „U provođenju političke kampanje za opće izbore ove godine, pratile smo djelovanje naših kandidatkinja za izbore i poražavajuće je bilo to da je određeni broj njih lobirao za glasove svojih muških kolega. Mislim da se ništa neće ni početi dešavati dok mi ne počnemo imenom i prezimenom prozivati takve osobe koji svojim djelovanjem opstruiraju prava koja su zajednička i njima i njihovim sestrama, prijateljicama, komšinicama koje žive preko puta njih, čak i ako nisu njihovi vlastiti problemi, a naš problem kada ga i lično nemamo je taj što mislimo da se on nas ne tiče, pođev od semafora koji ne radi na ulici, do ulične rasvjete u našoj ulici. Treba prozvati sve one, a među njima mislim i na žene koje su dvije godine obarale usvajanje zakona o alimentacionom fondu. Neke od njih su tako žustro vodile izborne kampanje za glasove svojih muških kolega, a svega je jedna ušla u Skupštinu“, navodi Vildana Džekman iz Fondacije CURE.
Njeno mišljenje dijeli i Jasna Duraković, zastupnica u Skupštini Kantona BiH, koja kaže da se nerijetko osjeća kao ikebana među muškim kolegama koji na rodnu ravnopravnost obično gledaju kao na ženska posla i zanovijetanje- „Opet vi žene. I uvijek to gledaju kao na ženske probleme sa kojim oni nemaju ništa. Ne moraju čak ni prisustvovati sastancima kada odbori zasjedaju jer oni nemaju šta tražiti među ženskim problemima. Cini mi se da se na pitanje rodne jednakopravnosti i na ženska prava počelo gledati kao na ekvivalent socijalnoj politici ili bolje rečeno kao na politiku socijalnih slučajeva. Taman što smo progurali zakon za porodiljske naknade i dobili sredstva, opet će biti relocirana za nešto „prioritetnije“, sada su to bili borci, tako da će sredstva namijenjena zakonu o materinstvu ponovo otići negdje drugo“, ističe Duraković.
Tekst napisala Milica Bonar