Rad u grupi od 20 učesnika/ca različite spolne i dobne strukture s područja Srbije, BiH, Albanije, Makedonije, Crne Gore i Hrvatske doprinio je otvaranju tema kojih se dubinski ne dotičemo u značajnijoj mjeri u različitim društvenim segmentima. Kroz intezivni rad učesnici/e su imali/e priliku da propituju, daju kritički osvrt na teme koje se tiču nasilja, razumijevanja sukoba, suočavanja s prošlošću, izgradnje mira, konflikta, diskriminacije i spleta nacionalnih i drugih identiteta.
Bilo je inspirativno sjedeći u krugu ponovo dotaknuti pitanja raspada Jugoslavije i smoći snage da na površinu izbacimo svu bol raskida i posljedica rata. Razgovaralo se i nakon radnih sesija, za vrijeme popodnevnih odmora o daljnjim procesima, gradilo se povjerenje i sklapala nova prijateljstva. Razmišljajući o ratu koji je 90-ih u svakom nešto otkinuo, dio sebe, djetinstva i potpunog sjećanja, u krugu su se mogle čuti zanimljive izjave, „ Mir se ne gradi u biblioteci, važno mi je da budem praktičarka, zato sam tu.“
Spoj različitih zanimanja, identiteta, fizičkih karakteristika, načina života ali ipak, jednakog žara da pravimo mirovne korake i pružamo otpor ratu. Više puta smo kroz rad mogli/e da čujemo da smo hrabri/e da krenemo u proces, da stavimo ispred sebe i drugog/e sve ono što je bolno i institucionalno bačeno “pod tepih“. Mnogo emocija, suza, ličnih priča, tišine i smijeha u punih deset dana.
Puno posla je ispred nas, sami smo sebi zadali nove zadatke koji streme svakodnevnoj gradnji mira u našem društvu.
