UPOZNAJMO UDRUŽENJE „SARA-SREBRENICA“ IZ SREBRENICE, SARADNICE U PROJEKTU „ZAGOVARANJE ZA ŽENSKA PRAVA“
Gagić: Ženama u Srebrenici potrebno je pružiti ako ne bolje, onda makar jednake prilike
Aktivnosti provedene u okviru projekta „Zagovaranje za ženska prava” koji finansira Evropska unija, umnogome doprinose promociji i boljem poštivanju ženskih prava. Ovaj projekat, koji zajedno realizuju Fondacija CURE i Fondacija za osnaživanje žena (FWE), ohrabruje žene svih starosnih grupa, a posebno žene iz reda manjinskih i marginalizovanih grupa, da poduzmu sve što je u njihovoj moći u cilju iskorijenjivanja svih oblika diskriminacije. Tokom dvije godine, koliko traje implementacija, radiće se na jačanju kapaciteta deset organizacija u deset opština, te donijeti preporuke institucijama na lokalnom nivou o tome kako unaprijediti položaj žena.
Jedna od organizacija koja učestvuje u projektu ove godine je i Udruženje „Sara-Srebrenica“ iz Srebrenice, koje predvodi Valentina Gagić. Za gradić na istoku Bosne i Hercegovine čije je stanovništvo preživjelo najstrašnije zločine u proteklom ratu, malo ko još nije čuo. Preživjelo stanovništvo pokušalo je pokupiti ostatke svog života nakon ratnih razaranja i podići se iz pepela kako bi osigurali/e bolju budućnost. Udruženje „Sara-Srebrenica“ osnovano je 2000. godine kako bi se bavili pitanjima mladih i žena, a potom su se usmjerili i na cjeloživotno učenje, razvoj zajednice uz učešće i razvoj kapaciteta, a sve u cilju pomoći specifičnim grupama.
Njihov obim djelovanja prije svega je uslovljen garantovanjem sigurnosti. Za izgradnju povjerenja i mira u zajednici u kojoj se još uvijek, 27 godina nakon rata, sije strah i koja je, usljed različitih turbulentnih političkih dešavanja osjetljiv teren, sigurnost je osnovni preduslov da bi se bilo šta radilo u takvoj zajednici.
Stoga je Udruženje odlučilo raditi i na uključivanju u mjesta gdje se donose odluke u smislu formalnog i neformalnog uključivanja u mjesne zajednice i aktivnosti koje su podrazumijevale učešće većeg broja mladih i žena kao primarno ugroženijih kategorija.
„Srebrenica je okruženje koje je samo po sebi osjetljivo zbog ratnih dešavanja, posljedica rata i ratnih trauma koje nisu tretirane na adekvatan način. Stoga je neminovno baviti se i suočavanjem s prošlošću što više nije pitanje izbora nego je obaveza, te se zbog toga i spektar djelovanja razvijao u skladu sa zajednicom u kojoj djelujemo“, ispričala je Valentina.
Kada se govori o suočavanju s prošlošću, najosjetljivija kategorija su upravo žene koje su nositeljice domaćinstava, koje su preživjele ratne traume i koje su izgubile najbliže članove porodice, a to su žene s kojima se sistemski nikada nije radilo.
„Bh. društvo još nije spremno prihvatiti odgovornost i procesuiranje te traume. Nemamo mogućnost za ekspertsku podršku, ali kroz saradnju s drugim udruženjima i organizacijama koje su radile na području Srebrenice uspijevali/e smo okupiti ranjive grupe u smislu okupacionog zanimanja ili ekonomskog osnaživanja“, nastavlja Valentina.
Smatra da nije moguće govoriti o ekonomskom osnaživanju žena ukoliko se ne radi na podizanju samopouzdanja i svijesti ne samo žena nego i cijele lokalne zajednice kako bi se napravio ambijent koji će njihovim članicama dati, ako ne bolje, onda makar jednake prilike.
Valentina podsjeća da je Srebrenica još uvijek jedna od nerazvijenijih opština u Bosni i Hercegovini, da je u pitanju ruralna sredina s obzirom na njen geografski položaj, dostupne kapacitete i strukturu stanovništva (u smislu procenta pismenosti i zaposlenosti), i da sve to uzrokuje da položaj žena ne bude na zadovoljavajućem nivou. Pored toga, ženama se rijetko daje prilika da se njihov glas čuje ili da budu na javnoj funkciji npr. u Savjetu mjesne zajednice, te su često suočene s diskriminacijom. Nakon što je promijenjen sistem glasanja za članove/ice savjeta mjesnih zajednica, prvi put je izabrana žena.
Valentina smatra da je projekat „Zagovaranja za ženska prava“, koji uz finansijsku podršku Evropske unije implementiraju Fondacija CURE i Fondacija za osnaživanje žena, od velikog značaja jer je fokusiran na lokalne kapacitete. Nada se da će rezultati ovog projekta imati dugoročni uticaj, što bi za njih značilo da je to nešto više od samog projekta, da je to život. S druge strane, Udruženje „Sara-Srebrenica“ kao lokalna organizacija koja radi na terenu, u mogućnosti je da na najbolji način targetira ključne probleme i ciljnu grupu. Na osnovu toga će se, uz podršku Fondacije CURE i Fondacije za osnaživanje žena, kreirati najbolje prakse, a donosiocima/teljkama odluka predstaviti ključne stvari koje je potrebno riješiti. Valentina je izrazila očekivanje da će tako doći do promjena. Ističe da je stvar još i pozitivnija jer se projekat implementira u nekoliko lokalnih zajednica, pa različita iskustva mogu postati inspiracija.
Osvrnula se na i na aktuelne globalne krize, od pandemije koronavirusa do rata u Ukrajini, koje nikoga nisu poštedjele, a koje se posebno odražavaju na žene koje su i ranije bile u podređenom položaju, a sada su još više izložene siromaštvu. Govoreći iz ugla zajednice u kojoj su žene većinom nositeljice domaćinstava i same brinu o egzistenciji, školovanju djece itd., a uz to radi se i o teško zapošljivoj kategoriji srednje životne dobi koje je posljednji rat stavio u nezavidan položaj, jasno je da svaka nova kriza dodatno pogoršava njihovo stanje. Njihov najveći strah tiče se novih ratnih raspirivanja što se odražava na različite načine utičući i na teška psihička stanja koja se nikako ne tretiraju. „Ovdje govorimo o zajednici u kojoj je mala inicijativa, sastanak ili druženje vrlo značajno“, kaže Valentina.
Međutim, bez obzira na sve teškoće tih žena u lokalnoj zajednici, one su se u pandemiji sjajno organizovale, naglašava Valentina, i odgovorile na izazove. Na početku pandemije, neformalno, ali strastveno i posvećeno, one su se organiziovale, šile, donosile materijale, volontirale, skupljale pomoć i razmjenjivale drva, što je vrlo značajno, jer u krizama, žene jednostavno znaju da se iskažu i odgovore na najbolji način.
Udruženje je organizovalo brojne aktivnosti koje su se ticale ekonomskog osnaživanja žena iako je u zajednici kakva je Srebrenica takvo nešto teško pokrenuti. Ipak, to svakako znači povećanje kućnog budžeta, kao i da ono što žene rade u domaćinstvu nije bezvrijedan posao. Uspjeli/e su izlobirati da budžet za žene u biznisu bude stavka u opštinskom budžetu, ali kako se politike mijenjaju, navedena stavka nikako ne postaje trajna budžetska kategorija i traži ulaganje dodatnih napora svake godine. Da može promijeniti jednu stvar u svojoj lokalnoj zajednici, Valentina kaže da bi željela vidjeti osmijeh na licima žena u smislu da osvijeste vrijednosti i resurse koji su u njihovim rukama. Kada je osnovala udruženje nije ni slutila da će njegov rad trajati više od 20 godina, ali u tome je uspjela iako su se susrele s brojnim društvenim i političkim preprekama, ali i opstrukcijama nekih članova porodice. No, ništa od toga ih nije spriječilo da idu naprijed i pokušaju graditi bolju budućnost u tako ranjivoj zajednici
