Pored sarajevske pijace Ciglane, pljačkašima kladionice suprotstavila se ovih dana Amela, kojoj je gazda namijenio ulogu glinenog goluba, postavivši je da radi na neosiguranoj lokaciji u zabačenoj ulici. Nije mogla birati, pristala je na posao, trebala je osigurati egzistenciju svome sinu kao jedina hraniteljica, ali nije pristala na ulogu žrtve. Nije ju zaštitio poslodavac. Nije je zaštitila država, koja blagonaklono gleda na neregularno poslovanje kladionice, samo jedne od 266 koje u Sarajevu ne ispunjavaju zakonske propise. Morala se zaštititi sama. Nadajmo se da će se brzo i potpuno oporaviti i da ce pod pritiskom javnosti uslijediti trenutno zatvaranje svih kladionica koje ne ispunjavaju uvjete za siguran rad osoblja.
Da upita Tasima Kučevića o sudbini svoje nestale nećakinje došla je tetka. Gospođa u godinama, doputovala je izdaleka da se suoči sa kriminalcem, pogleda ga u oči i pita ga o njegovim djelima. Njezinu nećakinju je odveo u Italiju gdje joj se gubi svaki trag. Kad ju je Tasim brutalno napao, pored živih i zdravih sudskih policajaca i brojnih novinara i snimatelja, ispriječila se Vildana i potukla se s bagrom.
Na Dodikovom predizbornom mitingu u Banjaluci, po cijenu kasnijeg batinjanja u policiji, glas su digle Vesna i Lana. O njihovoj sudbini govorilo se čak nekoliko dana. Konstatiralo se da su prije popile par pića. Kako neženstveno od njih.
Slabiji spol
Ilustracija: preuzeto sa foruma RadioSarajeva
Protiv ubojica i države koja, jelte, zauzima neutralnu ulogu između žrtava i zločinaca bore se Ana i Nevzeta, kojima su ubijeni sinovi. Dok država bešćutno sudi i ukida presude zbog optuznica koje je loše pripremila ta ista država, njih dvije se narušenog zdravlja bore, zastupaju svoje stavove u javnosti, bore se za pravednu kaznu, bore se da se njihovi sinovi ne zaborave i da ta uspomena bude jasna i čista kako oni i zaslužuju.
Na sarajevskim protestima je bilo jako puno žena, dobro se sjećam jedne učenice koja je obuzeta bijesom pred policijskim kamerama razbijala veliko kamenje u parku, da bi dobila manje komade koje je onda bacala na zgradu Kantona. Nije to bio neki artikuliran čin ali u svakom slučaju hrabar i fajterski.
Sudeći po fotografijama i snimkama, čišćenja spomenika u Mostaru od fašističkih znakova i poruka prihvatile su se pretežno djevojke i u tome ih nisu uspjeli spriječiti ni napadi huligana. Treba li reći da nisu uočene huliganke.
Dva su razloga što ću ustvrditi da u Bosni i Hercegovini spolovi nisu ravnopravni. Jedan je da žene dobivaju lošije poslove, da su lošije plaćene, da ih ima manje na menadžerskim pozicijama, da ih ima manje na izbornim listama i na izbornim funkcijama. Da su manje cijenjene, ne samo od drugih muškaraca nego nažalost i od drugih žena.
Drugi je što su muškarci slabiji spol.
Što prije ovo postane opće prihvaćena činjenica, što prije žene izađu masovno na izbore i izaberu poštene i pametne i odgovorne i hrabre žene da vode ovo društvo, bit će nam svima bolje. Ne mislite li da su muškarci imali dovoljno vremena?
Tekst je preuzet sa web portala www.radiosarajevo.ba
