PRAVO JE JEDNAKO ZA SVE, ALI PRISTUP PRAVU NIJE
Upoznajmo Udruženje žena „Romkinja“ iz Bijeljine, korisnice projekta „Zagovaranje za ženska prava“
Projektom “Zagovaranje za ženska prava”, koji finansira Evropska unija a realizuju Fondacija CURE (CURE) i Fondacija za osnaživanje žena (FWE), namjerava se doprinijeti promociji i boljem poštivanju ženskih prava. Ohrabrivat će se žene svih starosnih grupa, sa posebnim fokusom na manjinske i marginalizovane grupe žena, da poduzmu afirmativne akcije na iskorijenjivanju svih oblika diskriminacije u BiH. Projekat će kroz dvije godine, koliko će trajati implementacija, raditi na jačanju kapaciteta deset organizacija u deset opština, uz donošenje preporuka za institucije na lokalnom nivou o tome kako unaprijediti položaj žena.
Udruženje žena “Romkinja” iz Bijeljine jedna je od organizacija sa kojom će se kroz projekat raditi u narednom periodu. Njihov cilj je jačanje vlastitih kapaciteta, u cilju osnaživanja i poboljšanja kvaliteta života svake članice. Žele da svaka Romkinja ima jednaka prava i jednake mogućnosti u pristupima različitim sistemima. Ciljeve ostvaruju kroz različite aktivnosti samog Udruženja i uglavnom rade na samoosnaživanju, edukovanju, informisanju i sticanju znanja iz različitih oblasti, kako bi Romkinje unaprijedile svoj položaj u društvu. Edukativni i informativni koncept rada je zasnovan na apsolutnoj participaciji Romkinja u društvu, kao i poštivanju njihovih vrijednosti, u smislu žene i bića. Bave se prevencijom nasilja kroz korištenje dostupnih mehanizama za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja, borbom protiv svih oblika diskriminacije, anticiganizmom i opismenjavanjem žena Romkinja u Bijeljni.
Polje djelovanja im je široko i utiče na cjelokupnu romsku zajednicu, a posebno na žene Romkinje, jer ih ohrabruje spoznaja da nisu same. Najčešća potreba za intervencijom je prisutna u situacijama kada postojeći mehanizmi za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije ne odregauju na vrijeme i ne pruže ženama i djevočicama Romkinjama adekvatnu zaštitu. Dosta truda ulažu u proaktivno zagovaranje i unaprjeđenje saradnje sa različitim insititucijama, kako bi Romkinjama obezbijedili pravedan pristup pravima i socijalnim uslugama. Aktivne su u izradama relevantnih politika u Bijeljini, poput „Lokalnog akcionog plana za uključivanje Roma i Romkinja grada Bijeljina 2019. – 2023.“ i „Lokalnog akcionog plana za sprječavanje rodno zasnovanog nasilja grada Bijeljina“.
U razgovoru sa Sabirom Hašimović, predstavnicom udruženja Romkinja, saznali smo da je položaj žena pripadnica manjinskih i marginalizovanih grupa vrlo nezavidan. Prije svega zato što su ženama onemogućene određene usluge i prava na lokalnom nivou, jer kako navodi “pravo je jednako za sve, ali pristup nije”. Razlozi tome su različiti. Počev od toga da su žene Romkinje žene iz marginalizovanih grupa uopšte neobrazovane i nedovoljno informisane, pa da činjenice da dio odgovornosti snose i institucije. Predstavnici tih institucija, čije postupanje je često definisano njihovim predrasudama i stereotipima, a ne rijetko jasnim iskazivanjem anticiganizma, kao specifične forme rasne mržnje usmjerene prema Romima i Romkinjama. Nažalost, upravo nespremnost da se većina suoči sa postojanjem anticiganizma, kao i sa činjenicom da je anticiganizam ključni uzrok isključivanja i marginalizacije Roma i Romkinja, negativno utiču na zalaganje i intervencije usmjerene na unaprjeđenje uključivanja Roma i Romkinja. U tom smislu nade polažu u novi EU strateški okvir za uključivanje Roma, u kojem je Evropska Komisija jasno naznačila neophodnost suprotstavljanja anticiganizmu, naglašavajući odgovornost vlada da preduzimaju potrebne korake.
“Imajući u vidu da su naše aktivnosti i interevencije koje provodimo zasnovane na potrebama članica zajednice i utvrđenim manjkavostima u sistemskoj zaštiti prava jedno od ključnih strateških opredjeljnja UŽ “Romkinja” je svakako zagovarnje za unapređenje položaja Romkinja, ali i za unapređenje pristupa pravima i odgovora institucija. Smatramo da će u tom smislu ovaj projekat doprinijeti našem radu i postignutim rezultatima jer ćemo u svojim nastojanjima imati podršku od strane Fondacije CURE i FWE. Cilj nam je da kroz efikasno zagovaranje podignemo svijest relavantnih institucija u sistemu zaštite o tome u kojoj mjeri je rodno nasilje I kršenje ženskih ljudskih prava prisutno u romskoj zajednici, kao i o potrebama žena i djevojčica Romikinja da imaju pravičan pristup zaštiti sigurnosti i prava” – ističe Hašimović.
O uticaju pandemije na žene iz manjinskih i marginaliziranih grupa, Halilović navodi da je primjetna povećana potreba za psihosocijalnom podrškom ka ženama Romkinjama. Ističe da je iz neformalnih razgovora moguće zaključiti da žene imaju povećan strah od pojave siromaštva, jer je ekonomska kriza nastupila u svim slojevima društva, a najevidentnije, u marginalizovanim grupama. Također, u razgovoru sa ženama uočen je i strah od potencijalno povećanog nasilja, jer objektivno, siromaštvo doprinosi povećanju svih postojećih problema u zajednici. Nasilje u porodici je pojava koja je prisutna i prije pandemije i prema podacima kojima raspolažu nije povećan broj nasilja u porodici u smislu prijava.
Jedan od vodećih izazova je i obrazovanje djece. Romkinje su se našle u poziciji da pored svih obaveza moraju pomagati i djeci u izvršavanju školskih obaveza. Obzirom na to da je većina Romkinja nepismena i bez završenog formalnog obrazovanja, ovo je io dodatni izvor stresa, što je uticalo na (de)motivaciju djece za obrazovanje.
Članice udruženja posebno izdvajaju činjenicu da su prepoznati u zajednici kao Udruženje koje štiti prava žena i djevojčica Romkinja, te se uopšteno bori za bolji položaj Romkinja u društvu. Njihov rad je prepoznat na lokalnom, ali i na državnom nivou. Kroz učešća na različitim sastancima i seminarima, doprinijeli su da Udruženje radi i na izradi različitih strateških dokumenata za lokalni i državni nivo i da predstavlja glas Romkinja.
Ističu da su pomogle u osnaživanju žena da prijavljuju nasilje u porodici, a neke od njih su koristile i usluge psihološke podrške, razvijajući vlastite kapacitete kroz različite edukativne programe. Pozitivan primjer je priča žene Romkinje koja je pretrpjela teške oblike nasilja u porodici, nakon čega je aktivizmom u Udruženju uvidjela svoje vrijednosti, ojačala ličnost i stekla određene vještine i znanja koja su joj omogućila da bude borbenija za svoja prava. Nakon uspješno završene radno okupacione edukacije, zahvaljujući kojoj je profilisala svoje mogućnosti, ubrzo se zaposlila. Od žene koja je proživljavala nasilje u porodici, do žene i majke koja zarađuje i brine o djeci i sebi.
„Moja afirmacija je osnažiti ženu, da ona uoči svoje vrijednosti u smislu bića i pojedinke. Mislim da me je rad sa ženama koje su na marginama i koje se nose sa određenim problemima koje im trenutno određuju ili su određivale smjer života, mene učinile boljom osobom. Unaprijediti zaštitu žena Romkinja od rodno zasnovanog nasilja kroz olakšan pristup mehanizmima zaštite od nasilja i diskriminacije, podrazumijeva povećanu senzibilnost i spremnost predstavnika institucija da pruže podršku ženama i djevojčicama Romkinjama, koje su imale iskustvo rodno zasnovanog nasilja“– zaključila je Hašimović.
