
Povodom 8. marta ponovo postavljamo pitanje koje ne bi smjelo imati toliko neizvjesnih odgovora. Jednostavno, ali suštinsko pitanje: Žene, gdje se osjećate sigurno? Kod kuće? Na poslu? Na ulici? U javnom prevozu? Kod doktora?
Za veliki broj žena u Bosna i Hercegovina sigurnost i dalje nije podrazumijevana. Istraživanja pokazuju da je gotovo svaka druga žena u BiH doživjela neki oblik nasilja nakon 15. godine života, dok mnoge žene nasilje nikada ne prijave zbog straha, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.
Zato i ovog 8. marta nastavljamo borbu koju su započele naše pretkinje, žene koje su se izborile za pravo glasa, pravo na rad, obrazovanje i dostojanstvo. Njihova borba nas podsjeća da prava nikada nisu konačno osvojena, nego se moraju iznova braniti i širiti.
Za veliki broj žena u našem društvu svakodnevica i dalje znači osjećaj nesigurnosti i nezaštićenosti. Zato nastavljamo glasno ukazivati na stvarnost u kojoj sigurnost žena nije zagarantovana. Zakonom zapisana, ali u praksi neprovodiva. Zahtijevamo odgovornost institucija i društvo u kojem će se ovo pitanje konačno shvatiti ozbiljno.
Zašto o sigurnosti pričamo kao o privilegiji, kada je sigurnost zagarantovano pravo svake žene.


