NE TOLERIŠEM NASILJE U VEZAMA MLADIH
ISPRUŽI RUKU, DRAGA
Kako teško ta ruka pade na tvoj obraz,
kako ona teško na njemu ostavi krvav trag,
kako te ona teško obori s nogu,
kako tvoje snove pretvori u prah.
Za čas.
Kako teško.
Kako si ti noću dozivala njegovo ime,
vidjela njegovo lice u sazvježđima,
molila za oprost njemu tražeći oprost u sebi,
gazila sve svoje za sve njegovo.
Kako si brzo izdisala.
Za čas.
Na svaku njegovu želju,
ti si se opet vraćala
i opet, ti si voljela.
Da li zbog toga nisi primijetila ožiljke?
Da li si zbog ljubavi sušila suze?
Da li nisi željela vidjeti rane?
Kada si zbog te časne ljubavi
prestala voljeti sebe?
Za čas.
Oh, kako teško!
Kako je tebi tvoja ljubav teška!
Kako te ljubav ubija?
Teško.
No, da li on vrijedi?
Zlo, mučnina, on.
Da li vrijedi?
Dezintegrisana duša njegova,
kukavička, sramna, gadna,
agresivna, tupa, minorna,
da li vrijedi?
Teško.
Sloboda je zakon i norma,
postulat ljudskog trajanja,
ni poklon ni nagrada,
ona je prosto pripadanje.
Sloboda tebi pripada više nego on.
Ti pripadaš slobodi.
Ispruži ruku, draga,
dotakni lahka krila bajne slobode.
Pusti da te obuzme njeno djelovanje.
Zaljubi se u nju.
Sloboda je tvoja prva ljubav.
Tvoje pripadanje.
Tvoja čovječnost.
Samo ti možeš ispružiti svoju ruku
kao kap, kao zvuk, kao visina,
i za čas
oslobođena si.
Džana Pivač
Sarajevo