Fondacija Cure je 21. juna organizovala, u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, dvosatni razgovor o izuzetno važnoj temi, o kojoj se u bosanskohercegovačkom društvu gotovo uopšte i ne govori – o roditeljstvu LGBTI osoba. Predavanje je realizovano u sklopu projekta „The Time is Now“ koji finansira Europska unija i u okviru kojeg se rade aktivnosti s ciljem unaprjeđenja prava LGBTI osoba i povećanja vidljivosti različitih segmenata svakodnevice kako bi li se učinila kvalitetnijom.
Uvodničarke su bile Lamija Begagić, poznata bh. spisateljica i aktivistkinja i Zvjezdana Jakić, psihoterapeutkinja, kojih se važnosti zdravog razvoja djece u LGBTI okruženju tiče i lično i profesionalno.
Na samom početku je istaknuto da iako se roditeljstvo tradicionalno asocira uz partnerstvo žene i muškarca, stvarnost sve češće pokazuje da se oko nas nalaze brojni tipovi roditeljstva. Iako u Bosni i Hercegovini postoje dugine porodice, tj. postoje djeca koja odrastaju sa dvije mame ili dvojicom tata, LGBTI roditeljstvo ni zakoni, ali ni društvo, ne prepoznaje, i to ovakvim porodicama stvara brojne probleme i stavlja na njih socijalnu stigmu. Sa druge strane, bh. stvarnost jesu LGBTI osobe koje žele da zasnuju porodice i imaju djecu. Njihova osnovna ljudska prava se direktno krši, a to ostavlja emotivne posljedice i utiče na kvalitet života ovih ljudi.
Želeći da pokaže koliko je ova tema tabu, Zvjezdana Jakić je rekla da iako ima bogato psihoterapeutsko iskustvo, rijetko ima priliku da razgovara sa LGBTI roditeljima. Pozivajući se na uvreženu zabludu, koja vlada u konzervativnim krugovima, da djeca LGBT roditelja imaju brojne emocionalne teškoće, te da se teško uklapaju u okolinu, istakla je da su razna empirijska istraživanja ove teme saglasna da je za dobrobit djece ključan kvalitet odnosa koji vlada unutar porodice i da djecu seksualna orijentacija roditelja ne zanima. Predavačica je zainteresovanima navela nekoliko istraživanja ove teme iz različitih naučnih disciplina, kako bi potkrepila jasan stav nauke. Naime, već krajem '70-ih godina prošlog vijeka javljaju se prva istraživanja ove teme, da bi '90-ih godina ona prerasla u važno istraživačko polje, što je naravno direktno povezano sa povećanjem prava LGBTI osoba. Jakić je navela nekoliko zaključaka oko kojih se nauka slaže (a prisutnima je dala nazive studija i imena autora/autorica ukoliko žele da se više obavijeste o svemu): postoji visok stepen sličnosti u brojnim aspektima mentalnog zdravlja između djece koju su odgajale majke lezbejke, očevi gejevi, biseksualni i heteroseksualni roditelji; za dobrobit djece koja rastu sa LGBT roditeljima, kao i djece heteroseksualnih roditelja, najvažniji su bliski i pozitivni odnosi, puni podrške i ljubavi. Jakić je naglasila da djeca LGBT roditelja seksualnu orijentaciju svojih roditelja vide samo kao jednu od karakteristika svojih roditelja, koja ih ni na koji način ne ugrožava, i dodala da djecu može ugrožavati jedino negativni stav okoline: "Psihologija i sociologija se slažu da ono što čini dugine porodice drugačijim nisu one same već konzervativni stavovi okoline i homofobija."
Lamija Begagić je govoreći o temi iz ličnog ugla, i istakla zbunjenost LGBTI osoba, uslijed manjka informacija, koje razmišljaju o roditeljstvu: "Ljudi ne znaju kome pisati, obratiti se, tako da sam ja, budući da često pišem o roditeljstvu, ali i pravima LGBTI osoba, dobijala mnogo upita, javljale su mi osobe koje imaju i dugogodišnje istospolne odnose i silno žele živjeti s njima, ali se plaše da bi mogli izgubiti starateljstvo nad svojom djecom." U svijetu postoji nekoliko načina kako LGBTI osobe mogu ostvariti roditeljstvo, dok je trenutno u našoj zemlji ipak najizvodljivija opcija usvajanja. Iako je proces usvajanja komplikovan i dugotrajan, kao takav ipak nije zakonski nemoguć, složili su se prisutni, ni za LGBTI roditelje. Gledajući stvarnost oko nas, većina bh. istospolnih parova s djecom, djecu ima iz prethodnih hetereseksualnih veza ili brakova. Kao potvrda ovih stavova, mogle su se čuti priče osoba iz publike – kao lična svjedočanstva, ili kao prenošenja iskustva osoba koje blisko poznaju.
Na kraju, izuzetno je važno to što je predavanje otvorilo prostor za preispitivanje roditeljstva kao fenomena i roditeljstva u bh. stvarnosti. Razgovor je pomakao fokus sa klasične porodice na razne druge vidove roditeljstva koje su zaista oko nas – na samohrane majke i očeve, na hranitelje i hraniteljice, na one koji usvajaju djecu i na LGBTI roditelje. Uvodničarke su doprinijele širenju relevantnih informacija o ovoj temi, a publika je pokazala svojim pitanjima koliko ih ova tema zanima, te koliko je važna i aktuelna u našem društvu.
