“Samo moji snovi i ja”
Volim ići kući iz škole, ali sam. Bez ikoga. Treba mi tišina. Samo moja mašta i ja. Moja pitanja: Hoće li ikada prestati bol u srcu? Moji snovi u kojima živim u zlatnom moru.
Zašto ne prestanu? Zašto me sve više uništavaju? Šta li sam to uradio da su bijesni na mene? Je li to zato što sam drugačiji? Da li je to zato što nemamo iste interese? Možda jer se ne ponašam kao oni? Hoće li ovo jadno srce ikada prestati boljeti? Hoću li se izboriti protiv svih? Hoću li dočekati nečiji poziv da me pitaju kako sam?
Zašto? Boli me! Neka prestane! Preklinjem vas, neka prestane! Ne smijem im se suprotstaviti! Strah me je! Trebam pomoć!
Dokle ću provoditi noći u suzama? Zašto se uvijek osramotim pred njima? Zašto sam glavna tema u njihovim šalama? Zašto su mi svukli trenerku pred stotinu djece? Hoće li mi neko dati odgovore? Nikada im neću oprostiti! Zašto ne prođe ni dan, a da me ne vrijeđaju? Koji im je cilj? Zašto su me tukli? Zašto se nisam mogao braniti? Bježao sam od realnosti i tražio ljubav, mir i toleranciju na internetu, pa su i tu došli. Koja negativna sila vlada dušama njihovim? Hoće li ikada tama nestati iz njih? Koliko ću još dugo morati čekati? Mjesec? Godinu? Do kraja života?
Da li sam pogriješio kada sam pio pilule prekomjerno i htio umrijeti? Nisam htio zvati hitnu pomoć. Bilo me je strah! I dalje se plašim! Natjerali su me da mislim da nisam dovoljno dobar u onome što radim. Plašim se pogledati ljude u oči. Šta me čeka u budućnosti? Šta ako ne uspijem i oni ostvare svoju namjeru?
Ćatić Almedin
Sanski Most
