Mi više nemamo ni riječi kojima možemo opisati položaj u kojem se žene nalaze. Femicid počinjen u Mostaru još jednom je ogolio bolnu istinu žena u Bosni i Hercegovini: živimo u društvu u kojem i dalje postoje muškarci koji misle da imaju pravo nad ženinim životom. Da žena nema pravo na vlastite izbore, da oni imaju pravo da ima dobar razlog za ubistvo, da žena ne može slobodno hodati gradom, a da oni mogu (evidentirani u policiji) slobodnije nositi oružje.
Ubijanje žena je najekstremniji oblik dominacije i nasilja koji mi svakodnevno živimo. Nikakav to nije “izljev bijesa”, “tragičan događaj” niti “romantični sukob”. Femicid je duboko ukorijenjena sistemska, rodno zasnovana i neprestana represija koja kulminira onog trenutka kada nasilnik shvati da mu kontrola izmiče iz ruku.
Koliko još upozorenja treba, koliko prijava, koliko vapaja, koliko straha, koliko još ubijenih žena prije nego što shvatimo da nasilje nad ženama nikada nije “samo prijetnja”?
I bez trunka zaštite i pravde, ko još počiva u miru?
