Merisa Basić– grafička dizajnerica, fotografkinja i umjetnica općenito. Rođena u sarajevu 1986. gdje završava Akademiju likovnih umjetnosti odsjek grafički dizajn. Učestvovala i osvajala nagrade na mnogim evropskim dizajn festivalima,d&ad, magdalena, freefest… Svoj rad smatra sarkastičnim i humorističnim, kao i svoj pogled na svijet.
Trenutno živi, radi i stvara u Sarajevu.
https://www.flickr.com/photos/merisaba/
Merisa Bašić
Merisa je na ovogodišnjem PitchWise festivalu ženske umjetnosti i aktivizma u BiH, kreirala vizuelni identitet cijelog PW 2014., a imat će i izložbu fotografija „Politički (ne)korektno“.
Politički (ne)korektno – Izložba fotografija sa kojim se Merisa predstavlja na PW
U razdoblju od 19. vijeka pa do danas, u oblasti iz tehnike i nauke desile su se ogromne promjene: izumljen je telefon, poletio je prvi avion, penicilin je ušao u upotrebu, izumljena je televizija, radio, Internet, čovjek je otišao u Svemir, otkrivena je atomska energija i struktura DNK-a lanca. Koje promjene su se desile u društvu? Radnici su se izborili za 8 sati rada i bolje uslove na radnom mjestu, ukinut je aparthejd, žene su dobile pravo glasa i pravo na rad, a u diskurs se, na skoro svim nivoima, uvela politička korektnost kako bi se zaštitile manjine od diskriminacije i neprimjerenih izraza. Zašto onda u bh.društvu još uvijek nije potpuno zaživjela praksa pravilnog imenovanja profesija kojima se i žene bave? Nikome za uho neće zapeti “kuharica Tamara, učiteljica Hatidža, čistačica Marija” ili “ljekar Tamara, menadžer Hatidža, basista Marija”, ali čim bismo rekli automehaničarka Amila, dekanesa Tanja, ginekologinja Maja, urarka Lamija, postaje nam smiješno, izgovaranje je usiljeno, i već imamo tipični argumnet: vidiš kako čudno zvuči, čuj urarka ili ginekologinja?!
Zašto bi nekome smetalo što se za žene koriste imenice muškog roda, kada znamo da je žena dio muškarca, te je svakako integrisana i u imenicama muškog roda? Priznaćete da nezgrapno zvuči “slikarica Damir”, dok “slikar Tanja” ipak ima smisla.
Rad koji imate priliku pogledati bavi se upravo time: kako to izgleda kada za žene koristimo imenice muškog roda da opišemo čime se bave. I upravo zato su prikazane kao muškarci: sa bradom i kratkom kosom, jednim od glavnih simbola muškosti (barem na prostoru Balkana). Ako nam već nije strano koristiti imenice u muškom rodu za profesije kojima se žene bave, onda nam neće biti strano vidjeti žene kao muškarce. Ili to je \'pak odveć čudno i neprihvatljivo? Nadamo se da će vam ovaj rad vizuelno približiti kako to izgleda kada za ženu koristite imenice muškog roda –neuobičajeno, smiješno, čudno i neprimjereno.
Aleksandra Petković – Tkv rodjena u Beogradu 1988. Stvara od 2004.
https://www.facebook.com/tkv.tkvkraljicavila
Umjetnica koristi javni prostor kao mesto na kome se odvija čin stvaranja i time ujedinjuje izložbeni prostor i svoje lično viđenje javnog prostora u jedno. Pravo na javni prostor i kreiranje izgleda grada su bitni dio ove vrste umjetnosti i podstiču na razmišljanje koja su to mjesta koja dozvoljavaju intervenciju i mijenjanje.
Melisa Vreto
Melisa Vreto, rođena 1989. godine u Sarajevu. Srednju Umjetničku školu i Opću Gimnaziju završila 2007. godine u Bihaću. Diplomirala na Nastavničkom odsjeku – Slikarstvo, u klasi prof. Radoslava Tadića 2011., a 2014. godine završila master studiij na odsjeku za Slikarstvo u klasi prof. Nusreta Pašića na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Učestvovala je na više kolektivnih izložbi, festivala, projekata i kolonija širom BiH. 2010. i 2012. Izlagala svoj rad na bienalima umjetnosti GEMMAKUNSTCHAUN, Villach, Austrija.
Članica je Udruženja za promociju kulture i umjetnosti „Arka“ i ULUBiH-a.
https://melisa-vreto.see.me/
Ukratko o radu kojim se Melisa predstavlja na PW.
Ciklus Fragmentacija/ Flesh For Fantasy se sastoji od 11 radova kombinovane tehnike nastalih 2013.godine. Ovaj ciklus je dio trilogije (Objektifikacija, Fragmentacija i Konzumacija) projekta Ženetine, koji je ujedno bio i moj završni rad na master studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
U svom radu kodiram ženstvenost tjelesnošću, serviram pogrešni konceptualni poredak mizoginije u kojem se žene nazivaju mesom kao da su određene za muškarčevu potrošnju. Baš kao što je meso znak muške kontrole nad svijetom par excellence, tako žene kao meso predstavljaju osobito snažan iskaz njezine navodno neobuzdanije društvene uloge te raspoloživosti kao prirodnog izvora za muškarce. U ovom ciklusu tijelo žene je fragmentirano; u komadima, bez svog ontološkog značenja postoji samo u onome što predstavlja prije nego biva konzumirana.
María María Acha-Kutscher
María María Acha-Kutscher (Mexico) – Feministička vizuelna umjetnica, koja radi i djeluje na prostoru Španije i Meksika. Na ovogodišnjem PitchWise-u bit će prikazani dijelovi izložbe „Indignadas“. Ona je najvjerovatnije jedna od par umjetnica koje se identifikuju I čiji rad identifikuju kao feministički. Glavni fokus njenog rada je žena. Njezina povijest borbe za emancipaciju i jednakost, te kako je ženstvenost kulturološki izgrađena. Njezin rad se ne pridržava bilo kojeg jezika ili stila, niti se poistovjećuje s posebnim tehnikama i formatima.
http://www.acha-kutscher.com/
