Povodom globalne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, razgovarale smo s direktoricom Fondacije CURE, Jadrankom Miličević, posvećenom aktivistkinjom koja već godinama djeluje na unapređenju prava žena i marginaliziranih zajednica. U inspirativnom intervjuu govorila je o izazovima s kojima se suočavaju žrtve nasilja, važnosti edukacije i solidarnosti, kao i o tome šta svako od nas može učiniti da doprinese stvaranju sigurnijeg i pravednijeg društva.
Od kada i zašto se obilježava 16 dana aktivizma?
16 dana aktivizma počinju 25. novembrom, Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, danom kada se prisjećamo sestara Mirabal koje su u prošlom stoljeću u Dominikanskoj Republici ubijene od represivnog režima. Tako je na UN-u donešena odluka da se od 25. novembra do 10. decembra, kada je Međunarodni dan ljudskih prava, obilježava 16 dana aktivizma jer u tim danima imamo mnogo značajnih datuma koje mi aktivistkinje obilježavamo.
Zašto je važno obilježiti svih 16 dana?
Mi, aktivisti i aktivistkinje trebamo 365 dana raditi za unaprjeđenje ljudskih prava, ali ovih 16 dana aktivizma su u fokusu ne samo civilnim organizacijama, već i medijima, a u posljednje vrijeme simbolično se obilježavaju i u školama.
Kakav je trenutni kontekst nasilja nad ženama u BiH? Šta se promijenilo, a šta je ostalo izazov aktivistkinjama?
Za mene je uvijek nasilje i bit će to što se nasilje ne prihvata kao društveni problem, nego se prebacuje da je to privatni problem osobe ili osoba. To je društveni problem i iz tog razloga je važno da se svi segmenti društva moraju uključiti da bi došlo do smanjenja nasilja. Kada govorimo o nasilju, ne govorimo samo o nasilju nad ženama, djevojkama ili djevojčicama. Nego generalno ako sagledamo, nasilje trpe i osobe treće životne dobi, nasilje se dešava i u javnom prostoru, u saobraćaju, na šalterima, na ulici, u parlamentu, svugdje. To je problem sa kojim se moramo suočiti i prepoznati ga kao društveni problem i na taj način ga pokušati sankcionisati, preventirati i sprječavati za dobrobit svih. Važno je da svi preuzmemo odgovornost i da pokušamo primijeniti sve postojeće zakone, sve ono što je moguće i što može da se primijeni prema zakonu, a to je i kaznena politika i preventivne mjere. Nažalost, zadovoljni nismo zato što smo prije nekoliko dana imali strašan femicid i mislim da i dalje cjelokupno društvo neće (ili ne želi) da da svoj doprinos u sprječavanju nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini.
Šta je ono što kao društvo već danas možemo uraditi da spriječimo nasilje?
Možemo upravo samo djelovati. Svi u svojim profesijama: u segmentima gdje smo profesionalno angažovani, u privatnom životu ako čujemo ili vidimo da se u našem okruženju dešava nasilje, trebamo djelovati. Samo će tako imati efekta – ako odgovorni budemo svi spram nasilja koje gledamo, slušamo i kojemu svjedočimo.
Koja je poruka koju upućuješ ženama za 16 dana aktivizma?
Moja je poruka da imaju pravo na život slobodan, bez nasilja. Želim istaći poruku svim ženama koje trpe nasilje, molim vas, nemojte trpiti, morate izaći i napraviti iskorak, iako neće biti jednostavno. I nije taj put kojim će morati da idu posut cvijećem, ali najvažnije je da u 21. stoljeću imaju pravo na život slobodan, dostojanstven, bez nasilja. I trebate da znate da uvijek ima neko ko će vam pružiti ruku.
Ti si već decenijama aktivistkinja i mirovnjakinja; šta je to zbog čega se toliko dugo baviš ovim plemenitim radom?
Jedni od mojih individualnih identiteta kada se predstavljam jesu: feministkinja, aktivistkinja i mirovnjakinja zato što sam davne 1992. godine donijela odluku da ću upravo prihvatiti identitete koje ja želim i uvijek ću birati i individualni i kolektivni. To što sam aktivistkinja meni je bilo jako važno zato što mogu da živim svoja uvjerenja i vjerovanje u vrijednosti ovog društva poštujem, a to su da poštujem druge i drugačije, da budem pomoć i podrška u svim prilikama, da na se na neki način solidarišem sa mnogobrojnim osobama. U ove 32 godine susretala sam mnoge osobe kojima je trebala nekada informacija, nekada rame za plakanje, nekad istinska pomoć i podrška da prežive svoj dan.
