Dan pobjede nad fašizmom, 9. maj, obilježava se kao podsjetnik na kraj najmračnijeg poglavlja evropske historije i kao simbol otpora prema ideologijama koje su počivale na nasilju, rasizmu i sistematskoj represiji. Iako često percipiran kroz prizmu vojnih pobjeda i političkih dešavanja, ovaj datum ima i društveno-političku dimenziju – posebno kada se sagleda iz feminističke perspektive.
Za feministkinje borba protiv fašizma nikada nije bila samo borba protiv jedne političke ideologije, nego i protiv duboko ukorijenjenih patrijarhalnih normi koje fašizam koristi da bi održao kontrolu.
U fašističkim režimima žene su bile svedene na uloge majki i čuvarica “nacionalnog morala”, lišene prava odlučivanja o vlastitim tijelima i životima, a ta represija se nije završavala na političkom progonu – ona je ulazila u domove, škole, bolnice, u sam jezik i svakodnevicu.
Zato se feministički otpor takvoj represiji ne svodi samo na borbu za prava žena, već se suprotstavlja celokupnom autoritarnom sistemu koji koristi kontrolu, nasilje i strah kako bi održao moć. To je razlog zašto je 9. maj važan ne samo kao dan sjećanja, već i kao dan opomene.
Fašizam nije samo prošlost – on se javlja i danas, u obliku mizoginije, nacionalizma, transfobije, militarizma i napada na prava manjinskih grupa. Feministički antifašizam zato nije samo otpor – on je i vizija pravednijeg društva.
To je borba za svijet u kojem niko nije potlačen zbog toga ko je, u kojem su različitosti priznate, a sloboda stvarna i zajednička.
