Na Dan žena 2025. u Varšavi, Poljska, aktivistkinje iz pokreta za reproduktivna prava otvorile su centar za pomoć ženama – tik ispred poljskog parlamenta. U državi gdje je abortus gotovo potpuno zabranjen, ovaj akt hrabrih feministkinja zapravo je politička izjava.
Zakon o abortusu u Poljskoj jedan je od najrestriktivnijih u Evropi: još od presude Ustavnog suda iz oktobra 2020. godine, abortus je dozvoljen samo u dva slučaja: kada je trudnoća rezultat silovanja/incesta ili kada postoji ozbiljna prijetnja zdravlju ili životu trudnice. Abortus zbog fetalnih malformacija – ranije najčešći razlog – više nije dozvoljen i posljedice ovakvih mjera su žene koje boluju, pate i umiru jer im se medicinska pomoć uskraćuje.
Otvaranje centra na Međunarodni Dan žena nasuprot zakonodavne zgrade bio je simboličan izazov vlastima (u tradicionalno rimokatoličkoj naciji), koja ima jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Evropi.
Evropa: Jedan kontinent, dvije stvarnosti
Iako Poljska danas (p)ostaje epicentar najžešće regresije ženskih prava u Evropi, nije usamljena. Val desnice posljednjih godina preplavio je mnoge zemlje pogotovo kada je riječ o rodnim pitanjima, naravno, s različitim nijansama, ali sa istim ciljem – kontrola ženskog tijela.
U Orbanovoj Mađarskoj, ženama je obaveza slušanje otkucaja srca fetusa prije abortusa. Nema direktne zabrane, ali postoji cijeli niz emocionalnih, birokratskih i kulturnih barijera koje svode pravo na izbor na teoriju. U Italiji, iako je abortus legalan još od 1978., više od dvije trećine doktora odbija obaviti zahvat, ponajviše pozivajući se na “priziv savjesti”. Vlada Giorgie Meloni (da, žene) nije promijenila zakon – ali jeste otvorila vrata pro-life organizacijama u javnim klinikama koje sada imaju pristup za aktivno djelovanje.
Putujući nešto sjevernije, u Velikoj Britaniji nailazimo na paradoksalnu situaciju: abortus je moguć, ali i dalje formalno klasificiran kao kazneno djelo (osim u posebnim slučajevima). Pogodit ćete – političari oklijevaju dekriminalizaciji abortusa upravo zbog zadržavanja centrističkih glasača.
Usponom desnice u Evropi posljednjih godina, pojedine zemlje su se vratile jedan do mnogo koraka unazad, ali neke su pokazale da se korak može pružiti i naprijed. U Francuskoj, nakon poništenja Roe v. Wade u SAD-u, vlasti su odlučile napraviti nešto rijetko na političkoj sceni Evrope: 2024. pravo na abortus ušlo je u ustav te je Francuska time postala prva država na svijetu koja je to pravo zaštitila na najvišem pravnom nivou.
Ali, Danska je otišla korak dalje. Od 2025. godine, žene ove zemlje mogu prekinuti trudnoću do 18. sedmice, a tinejdžerke od 15 godina mogu to učiniti bez roditeljskog pristanka. Iako se čini da je ovo puka zakonska promjena, ipak je mnogo više od toga. Država prepisuje ženi autonomiju nad vlastitim tijelom bez obzira na godine.
Upravo ovakva Evropa, podijeljena između ustavnih prava i srednjovjekovnih praksi, otkriva suštinu savremenog feminizma: aktivizam za izbore koje donosimo vezane za naša tijela ne trebaju se svoditi samo na prava – suština aktivnosti je u dolasku do dostupnosti. Ženama nije dovoljno da abortus bude dozvoljen, dekriminaliziran ili preporučen, ženama je potrebno da je abortus moguć i dostupan. A tamo gdje to nije slučaj, žene ipak uspijevaju pronaći druge načine (možda tako dovodeći svoje zdravlje na kocku). Solidarnost se već odrazila u privatnim stanovima, online grupama, tajnim dostavama pilule, u razgovorima, zajedničkom marširanju i podršci.
Solidarnost je ta koja povezuje žene, a ne zakon: Francuskinje koje šalju lijekove Poljakinjama. Nizozemske organizacije koje pokrivaju troškove putovanja. Danske aktivistkinje koje dijele edukativne materijale širom regije. U vremenu kada desnica širi granice kontrole, žene jače šire granice otpora.
Izvori: https://apnews.com/article/denmark-abortion-18th-week-teenagers-5e7d096182dff514c1ed409b2d2e1e39 https://apnews.com/article/poland-abortion-1325dfd089252dfab2ccef3525341dde
