Mlada Konjičanka Dajana Dangubić najuspješnija je dizačica tegova u BiH. U ovoj sportskoj disciplini Dajana broji velike uspjehe, a ovo su samo neki od posljednjih: osvojeno drugo mjesto na Kupu Zagrebai internacionalnom kupu u Konjicu, oba puta u konkurenciji od 12 djevojaka i osvojeno prvo mjesto na malom turniru u Jablanici sa četiri nova rekorda. Ona je prvakinja države s pet novih rekorda, te je kroz ta takmičenja zauzela dvije tjelesne kategorije do 53 i 58 kg u kojima drži rekorde. Njen trenutni rezultat je 63 kg u trzaju i 80 kg u izbačaju.
Dajana je bila jako hiperaktivna djevojčica, te je njen otac odlučio tu energiju usmjeriti na stvari kroz koje je razvijala svoj identitet: na stalne zadatke i čitanje knjiga. “Nikada me nije sputavao. Pratio me je i usmjeravao me da učim sve za šta sam bila zainteresovana. Uvijek su me privlačili alati i mašine, pa me je naučio i najrazličitijim majstorijama.” Obožavala je skakanje, trčanje i sve vrste vratolomija, a fudbal je počela igrati več u osnovnoj školi. Nakon fudbala je uslijedio rukomet, a krajem osnovne škole, njen tadašnji direktor škole i prvi trener, don Anto Ledič, ju je usmjerio na dizanje tegova.
Divovi s Nearetve
“Prvi trening je bio pred kraj školske godine. Bilo je ljeto, čak i sada se sje?am svakog detalja. Upoznala sam ekipu, strašne ‘Divove s Neretve’, posmatrala sam kako s tehnikom i savršenim pokretima teg ide po putanji, kako se mišiči zatežu, kako se dizači fokusiraju i pripremaju, te kako svakim novim pokušajem usklačuju tijelo da postiže nevjerovatne rezultate.” Dajana je potom dobila oklagiju (što joj je tada bilo smiješno) kako bi učila tehniku, a na prvom treningu je uspjela podiči sedam kilograma, malu šipku, i to s čučnjem koji joj je donio aplauz od ekipe. “Bila sam presretna. Jednostavno se več tada vidjelo da sam ročena za ovaj sport.” Tako je postala članica Kluba dizača tegova “Neretva”.
Dajana kaže da je dizanje tegova stil života, a ne samo običan sport. “Ono zahtijeva dosta truda i van teretane. U to spadaju ishrana, odmor, oporavak od treninga i vječito ispravljanje tehnike, usvajanje znanja, nadogračivanje kroz iskustva starijih dizača, te komunikacija i saradnja s dizačima i dizačicama iz drugih zemalja, kao i konstantan rad s trenerom i suradnja.” Dajana za svog trenera Almira Karkelju kaže da je “stub svega”, a za nju je on i poput drugog oca. “On mora da zna svako naše fizičko i psihičko stanje, kako se hranimo i kako smo raspoloženi. Dizanje tegova nije sport mišiča, nego rada cijelog tijela i psihe. Sve je bitno i sve treba da se uključi.” Dajana kaže da je teretana u kojoj trenira sa svojom ekipom poput doma i da su svi poput brače i sestra. Ona nije jedina žena u svome klubu – skupa s njom trenira i Almira Lizde.
Titulu najuspješnije dizačice tegova u BiH Dajana je zaradila nakon nastupa na mečunarodnom kupu u dizanju tegova za žene, koji je održan u Dohi u decembru 2014. Dajana je tada bila jedina predstavnica BiH i osvojila značajan plasman: treče mjesto. Ovo je takmičenje za nju bilo veliko iskustvo, ali dodaje da ju je rastužilo kada je shvatila u kakvim uslovima rade sportaši/ce u BiH.“Da bi bio/la sportaš/ica ili se bavio/la bilo koji sportom, tvoji roditelji moraju imati novca, jer se plačaju treninzi, oprema itd. S druge strane, u urečenim zemljama sportaši bave svojim sportovima kao poslom – treniraju, primaju redovna primanja, dobijaju opremu i uz sve to iza sebe imaju državu koja ulaže i promoviše sportiste.”
Adrenalin
Jedan od velikih Dajaninih uzora bio je njen pokojni otac. “Za njega nije postojala podjela na muško i žensko u biranju sporta, posla i slično. On je bio uvjeren da su žene sposobne baš kao i muškarci, a da su granice samo u mozgu. Moj brat i ja smo s njim imali prijateljski odnos, o svemu smo pričali i zajedno donosili odluke. Uvijek mi je govorio da smo svi ročeni sa sposobnostima koje možemo otkriti ako se duboko zagledamo u sebe, i da je najbitnija stvar spoznati sebe i biti to što jesi. To je jedini način zadovoljstva i sreče.”
Jedan od Dajaninih največih adrenalinskih poduhvata bio je i skok sa Starog mosta. Tačnije, skokovi, obzirom da je to uradila tri puta. “Skokovi su počeli još u djetinstvu s ocem.često je mene i brata vodio na kupanje na Neretvu, pa smo se penjali po stijenama i skakali: brat na glavu, a ja skok zvani ‘iglica’.” Nakon što je diplomirala na Agromediteranskom fakultetu, poželjela je u Mostaru ostaviti dio sebe, pa je odlučila skočiti sa Starog mosta. Prema evidenciji Mirsada Dede Pašiča, koji ocjenjuje skokove sa Starog mosta, Dajana je sedma žena koja s njega skočila, ali je i jedina žena koja je to uradila tri puta. Njeni skokovi uvijek imaju poruku – pretprošle godine je podržala JMBG proteste, dok je prošle godine nosila transparent s natpisom “Free Gaza”.
Ona kaže da je miks osječaja u trenutku kada se priprema da se popne na most neopisiv. “Volim adrenalin, i način na koji se javlja iz straha i uzbučenja, način na koji me pokreče i nosi. Osječam da probijam barijere i pomjeram granice svojih mogučnosti, jer se trudim da živim svoje snove. Iz dana u dan se trudim biti bolja verzija sebe, a skok je samo jedan dio lanca kojeg gradim svojim sportskim angažmanom da bih bila ispunjena u svom životu.”
žena si, možeš sve!
Kada je u pitanju jednakost žena u sportu u BiH, Dajana kaže: “Velika želja mi je da se u BiH počne shvatati da smo mi žene mnogo sposobnije i močnije od ostvarivanja jedine uloge za koju nas smatraju sposobnim, a to je majčinstvo. Mi smo i pored toga hrabre i sposobne za mnogo stvari.” Djevojkama koje se žele baviti sportovima koji se tradicionalno smatraju muškim, poručuje da si ispunjavaju želje i grade svoj put. “žena si, možes sve, samo stisni zube i probijaj led. A snaga je u nama. život je jedna velika pozornica, ali bitno je da naučite pljeskati sami sebi.” Ona kaže da če osučivanja, predrasuda i ljubomore uvijek biti, ali da svako od nas u sebi zna šta je najbolje za njega/nju. “Sve dok mi nešto stavlja osmijeh na lice, ja ču nastaviti to raditi.”
Na pitanje koji su njeni naredni planovi, kaže da ne pravi dugoročne planove. “Imam jedan cilj, a to je da sam sretna i ispunjena, a iz dana u dan se trudim biti bolja, uraditi više, ispuniti dan i spremiti se za iduči!” No, narednog mjeseca je očekuju novi poduhvati. Trenutno se priprema za dva nova takmičenja: u Italiji če 13. juna učestvovati na Kupu Alpe Adria, a nakon toga s klubom ide u Sloveniju na internacionalni turnir. A, na Dan Opčine Konjic, 16. juna, bit če nagračena zlatnom poveljom grada za promociju opčine i svoje sportske uspjehe.
