Autorica teksta: Vildana Džekman, aktivistkinja i feministkinja iz Fondacije CURE
Početkom marta 2020. godine Bosna i Hercegovina (BiH) je pogođena pandemijom bolesti COVID -19. To je dovelo do niza restriktivnih mjera socijalne izolacije koje će svakako imati dalekosežne posljedice na ekonomsku situaciju na globalnom nivou. Ekonomske mjere koje bi trebale da “ublaže“ posljedice ekonomske krize jesu donesene mjere Vlade FBiH poznate pod nazivom “Grom“. Vlada FBiH obećala je građanima/kama da posljedice pandemije neće ići na štetu penzionera/ki i ličnih invalidnina, nego će se pokušati s radikalnim rezovima u administraciji, javnom sekoru, javnoj potrošnji, finansiranju političkih partija i sl. Ostaje da vidimo da li će se to realno i desiti. Jedno od rješenja kojim bi se sanirale posljedice COVID -19, Vlada FBiH vidi u zaduženjima. Pitanje je da li zaista BiH može podnijeti toliki dug? Do kraja aprila u BiH je oko 27.000 osoba ostalo bez posla, a u ekonomskim mjerama “Grom“ naglašeno je da su za ekonomski spas zemlje potrebne dvije milijarde KM. Trenutno smo se zadužili kod MMF-a za iznos od 320 miliona KM za koji nije usaglašeno kako će se raspodijeliti, a matematički gledano nedostaje nam još dosta sredstava da bi bili u bar u prividnoj ravnoteži.
Da je stanje izrazito zabrinjavajuće govori podatak da je do sada ugroženo preko 30% radnih mjesta u BiH. Najviše je pogođeno hotelijerstvo, turizam, ugostiteljstvo i mediji gdje preko 2.000 kompanija sa 10.000 radnika/ca trenutno ovise o hitnim mjerama. Privredni subjekti smatraju da posljedice neće biti sanirane do aprila 2021. godine. U trenutku dok nastaje ovaj tekst podaci su iz perioda mart/april, ali kako pandemija pokazuje svoje “zube“, tako i ekonomske posljedice rastu. Samo u jednom danu u Kantonu Sarajevo dato je preko 500 otkaza. Dok pišem ovu brojku hvata me jeza. Moramo biti svjesni/e da ni 500 nije konačna cifra jer jedan radnik/ca većinom ima porodicu. Samim tim sigurno je osiromašenje ne jedne nego dvije, tri, četiri ili više osoba iz domaćinstva.
Da su brojke strašne, govori i podatak da se 03.aprila 2020. godine na Biro za zapošljavanje Stari Grad prijavilo preko 75 osoba. Redovi ispred zavoda za zapošljavanje zamjena su redova koje smo prije dva mjeseca gledali/e ispred stranih ambasada. Grube procjene govore da je u periodu od 01.marta do 30.aprila 2020. godine u Kantonu Sarajevo ukupan broj nezaposlenih osoba iznosio 7.280 od čega 3.362 muškaraca i 3.918 žena. Statistike ovdje sigurno ne bilježe osobe koje su bili angažovane na privremenim i povremenim poslovima. Znamo da su to poslovi (kućepaziteljica, njegovateljica, higijeničarka, dadilja…) na kojima su najčešće angažovane žene. Upravo obavljanje takvih privremenih poslova nije vidljivo ni u institucionalnim statistikama jer se ti poslovi rade bez bilo kakvih ugovora o radu. Prema nezvaničnim informacijama, u zadnja dva mjeseca dogodio se značajan broj povreda radničkih prava. To je naročito primjetno kroz pritisak na uposlenika/cu da koriste godišnji odmor i uzimaju neplaćeno odsustvo. Obespravljeni/e radnici/e koji su bili “primorani/e“ da potpišu sporazumne raskide ugovora o radu, ostali/e su i bez redovne naknade za slučaj nezaposlenosti. Naknada nije mala i kreće se od 382 KM i isplaćuje se u periodu od 3 do 24 mjeseca, zavisno od dužine radnog angažmana.
Mali privredni subjekti svoja vrata su davno zaključali. Među prvima to su bili frizerski saloni, zanatlije, trgovci, kafići, cvjećarske radnje itd. Na ta vrata radnik/ca, čiji se red povećava pred vratima biroa za zapošljavanje, ne može pokucati. Mali privredni subjekti poslali su radnike/ce kući početkom marta, a neke od općina u Kantonu Sarajevo su te privredne subjekte oslobodile plaćanja kirija za izdate općinske prostore. Ostaje pitanje do kada će to biti jedino rješenje? Vlada FBiH je nakon osnivanja Kriznog štaba za sektor ekonomije FBiH donijela Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica koje su izazvane koronavirusom, tzv. Korona zakon. Navedeni zakon predviđa isplatu doprinosa za privredne subjekte čiji je promet pao za više od 20% u 2020. godini. Međutim, problem za male privredne subjekte je kako će uopće isplatiti platu uposnicima/ama u stanju potpune stagnacije poslovanja. Nema proizvodnje, a da je i ima, nema transporta. Odredba iz tzv. Korona zakona koja je predviđala umanjenje plate državnim službenicima/ama za 10-20% nekim neobjašnjivim “čudom“ je nestala iz njegove sadržine.[1] Budući da je odlika demokratskog i otvorenog društva postojanje tri sektora (privatni, javni i građanski ili nevladin sektor), nije primjetno da se mjere vlada u BiH, bilo kojeg nivoa, a tako ni Korona zakon, odnose na nevladin sektor (civilno društvo). Iz navedenog se može zaključiti da očito nismo bitni kao faktor koji se zalaže za promjene i, u velikom broju slučajeva, demokratizaciju bh.društva. Većina uposlenih osoba u nevladinom sektoru su žene i u najvećem broju su angažovane i bile su direktna podrška u prevazilaženju ove situacije. Brojni/e volonteri/ke dolaze iz NVO-a i usluge koje one nude dostupne su svim građanima/kama. S druge strane, treba skrenuti pažnju da NVO “pune“ državni budžet kroz svoje finansiranje od međunarodnih organizacija i fondacija i na taj način u zemlju donose novčana sredstva od kojih se plaćaju proizvodi i usluge. Uz to, upošljavaju radnike/ce kroz razne vidove angažmana, čime pospješuju rješavanje problema nezaposlenosti. Na svaki od sklopljenih ugovora plaćaju se zakonom propisani porezi i doprinosi. Ne zaboravimo ni to da se za svaki kupljeni proizvod i uslugu uplati 17% PDV-a. Ta sredstva direktno idu u državni budžet. Mi čekamo jer do danas niko od predstavnika/ca Vijeća ministara/ federalne Vlade/ Narodne Skupštine RS -a nije spomenuo bilo kakav prijedlog za podršku ili prijedlog ekonomsko – socijalnih mjera tokom krize koji se odnosi na nevladin sektor, a da ne kažemo tek za ženske organizacije.
Ekonomske posljedice kao uzrok ekonomske krize nikada nemaju isti uticaj na žene i muškarce, što je svakako jedna od stavki koju bi trebalo pratiti i u skladu s tim planirati strategije djelovanja. Iz Strategije zapošljavanja Federacije BiH za period 2018.-2021.godine, koju je donijela Vlada FBiH, izostavljene su žene i marginalizovane grupe u koje spadaju i žene koje su preživjele nasilje u porodici. Treba takođe naglasiti da se položaj žena pripadnica marginalizovanih grupa tokom pandemije COVID -19 još više pogoršao. Iskustva nekih od žena iz Sigurnih kuća, prema tekstu COVID-19: Kad kuća nije dom Gorice Ivić iz Fondacije “Udružene žene“ Banja Luka, koji je napisala za Inicijativu “Građanke za ustavne promjene“, pokazuju da je za većinu njih pandemija COVID-19 zaustavila sve. Tako jedna od korisnica Sigurne kuće navodi: “Korisnica B.V. se sprema da uradi posljednje pripreme za početak zaposlenja. Išla je na razgovor za posao i treba da prikupi potrebnu dokumentaciju. To je jedan od posljednjih koraka ka samostalnom životu u koji sa djecom kreće osnažena i bez straha da će ponovo doživjeti nasilje. Nakon uvođenja mjera, fabrika se zatvara, a mnogi radnici /ce su prestali raditi. Ona gubi nadu da će je više ikad pozvati. Za nju je sve stalo“ U skladu s navedenim i novonastalom situacijom, Fondacija CURE u fazi je pripreme amandmana na navedenu Strategiju čije će izmjene u saradnji s Agencijom za ravnopravnost spolova BiH i Gender Centrom FBiH uputiti nadležnom federalnom ministarstvu.
Ženska mreža BiH provela je anketiranje žena u vezi ženskih potreba za vrijeme pandemije COVID-19 Ja, aktivistkinja i zaštitnica ženskih prava u Bosni i Hercegovini i pandemija COVID19. Ispitanice su navodile da su upoznate da je većina radnica ostala bez posla, kao i da su poslane kućama na neplaćeno odsustvo ili su otpuštene kao tehnološki višak. Postavlja se pitanje koliko su žene uopće upoznate s radničkim pravima, naročito s procjenom da li se radi o legalnom ili ilegalnom otkazu, i u vezi s tim koji pravni mehanizmi zaštite im stoje na raspolaganju.
Od gender institucionalnih mehanizama, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kao i Agencija za ravnopravnost spolova BiH , imali su sluha za ekonomske probleme s kojima se najviše nose žene u doba pandemije COVID-19. Agencija za ravnopravnost spolova BiH i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH uputili su pismo ženskim organizacijama radi dostave prijedloga djelovanja za žene preduzetnice, žene koje su ostale bez posla i zaposlene žene. Cilj dobijanja ovih informacija jeste da interventno djelovanje iz budžetskih, kao i sredstava donatorske zajednice, bude usmjereno prema rješavanju najadekvatnijih i najprioritetnijih problema s kojima se susreću žene u uslovima ekonomske krize prouzrokovane pandemijom. Poseban fokus stavljen je na marginalizovane grupe žena, i posebno, na žene koje su preživjele nasilje u porodici.
Nadalje, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, MLJPI BIH i Koordinacioni odbor za praćenje provedbe Akcionog plana za implementaciju UN Rezolucije 1325 “Žene, mir i sigurnost“ u BiH izdalo je, na temelju sugestija nevladinih organizacija i ženskih organizacija, Preporuke za integrisanje perspektive ravnopravnosti spolova u proces planiranja, donošenja i provođenja odluka, mjera i planova u borbi protiv pandemije COVID-19 predstavnicima/ama vlasti. Pomoću ovih gender institucionalnih mehanizama prepoznao se i akcentirao radni angažman žena u posebno društveno anagažovanim zanimanjima tokom pandemije bolesti COVID-19 (npr. u zdravstvenom sektoru, trgovinsko-uslužnim djelatnostima itd.) kao i nevidljivi/neplaćeni ženski rad (rad u kući, posao domaćice). Fondacija CURE u svojim preporukama fokus je stavila na ekonomske posljedice na žene za vrijeme pandemije, odnosno na ranjive grupe žena (žene treće životne dobi, samostalne roditeljke/samohrane majke, žene sa invaliditetom, lezbejke, biseksualne, trans*(LBT*) žene, žene koje žive u ruralnim sredinama…), kao i na to da izdate preporuke od gore navedenih gender institucionalnih mehanizama budu bazirane na važnosti izrade gender analiza prije kreiranja bilo kog strateškog pristupa od strane institucija.
*** Fondacija CURE od 2019. godine učestvuje u projektu ekonomskog osnaživanja žena preživjelih nasilje u porodici u FBiH koji snažno podržava Kvinna Till Kvinna. Cilj je osigurati ekonomsko osnaživanje žena koje su preživjele nasilje u porodici i marginalizovanih grupa žena s područja FBiH.
Set prijedloga ekonomskih mjera upućenih Agenciji za ravnopravnost spolova BiH
autorice Vildana Džekman (Fondacija CURE) i Maida Zagorac (Mreža za izgradnju mira, Sarajevo)
Pandemija koronavirusa donijela je velike promjene u svakodnevnim životnim aktivnostima svake od nas. Jedna od posljedica pandemije i preporučenih mjera socijalne izolacije, a koja je zabilježena širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini, jeste nezvanična informacija o porastu porodičnog nasilja nad ženama. Na ovaj problem su i u u prethodnom periodu u BiH ukazivale nevladine organizacije, pogotovo one koje rukovode sigurnim kućama, a koje su u ovom periodu intenzivirale promociju servisa SOS telefona putem kanala kojima raspolažu – svojih društvenih mreža i podrške u vidu prenošenja informacija drugih nevladinih organizacija. Period u kojem traje socijalna izolacija, a koja podrazumijeva smanjenje socijalnih kontakata svih, pa i preživjelih porodično nasilje, omogućava počiniteljima da vrše nasilje jačim intenzitetom, te da sprječavaju žene i one koje su preživjele nasilje da se obrate za pomoć.
Ekonomska ovisnost o partneru ili članu porodice je u Istanbulskoj konvenciji prepoznata kao jedan od faktora koji preživjele drži u začaranom krugu porodičnog nasilja, a ekonomsko nasilje je prepoznato kao jedan od oblika rodno zanovanog nasilja nad ženama. Jedna od posljedica koronavorusa, kojoj svjedočimo već sada, jeste gubitak posla mnogobrojnih građana i građanki, te neizvjesnost koja iz toga proizlazi. Do sada je ovim problemom najviše pogođena oblast uslužnih i turističkih djelatnosti, u kojoj su većinom zaposlene žene. Svjedočile smo i izjavama premijera Federacije BiH koji je rekao da će se ekonomskim posljedicama pandemije koronavirusa baviti kada se završi pandemija, a do tada mnogobrojne žene ostaju u neizvjesnom položaju. Prema informacijama koje prikupljaju ženske organizacije s “terena” porodično nasilje je već sada u porastu. Postoji opravdan strah da će ekonomska ovisnost, kako onih žena koje su do izbijanja pandemije bile ekonomski ovisne, tako i onih koje su bile ekonomski neovisne, te žene dovesti u ranjivi položaj, te da će trenutno postojeći nesenzibilirani pristup posljedicama koronavorusa od strane institucija i kriznih štabova dovesti do eskaliranja rodno zasnovanog i porodičnog nasilja nad ženama. Vjerujemo da će upravo ova pandemija naročito pogoditi marginalizovane grupe žena (nezaposlene, siromašne, Romkinje, žene s invaliditetom, samostalne roditeljke/samohrane majke, žene oboljele od rijetkih bolesti, žene treće životne dobi, lezbejke, biseksualne, trans*, LBT* žene, žene iz ruralnih sredina i dr.). Stoga:
- Neophodno je da svi subjekti zaštite od porodičnog nasilja, naročito oni kojima se žene primarno obraćaju kao što su centri za socijalni rad, policija, zdravstvene ustanove, tužilaštva i sudovi osiguraju pristup podršci i pomoći za žene i djecu koji su preživjeli porodično nasilje, te da postupaju sa posebnim pažnjom i osjetljivošću prema višestruko marginaliovzanim grupama žena (ženama treće životne dobi, samostalnim roditeljkama/samohranim majkama, ženama sa invaliditetom, LBT* ženama, ženama koje žive u ruralnim sredinama…).
- Neophodno je podržati rad i napore nevladinih organizacija koje pružaju direktnu pomoć preživjelim porodično nasilje, intenzivnije promovisati SOS brojeve telefona putem različitih medijskih kanala te ih na taj način ih učiniti dostupnijim svim ženama. Može se npr. u udarnim terminima TV emisija naznačiti broj SOS telefona na koji se žene mogu obratiti!
- Na porast nasilja je neophodno reagovati hitno. Informacije koje mogu pomoći ženama koje preživljavaju porodično nasilje treba učiniti dostupnim na onim mjestima gdje one borave i gdje se one kreću npr. brojeve SOS telefona treba učiniti dostupnim u prostorijama centra za socijalni rad, zavoda za zapošljavanje, mjesne zajednice, prodavnice, apoteke, pekare…
- Neophodno je, na svim nivoima vlasti, usvojiti set mjera za ekonomsko osnaživanje žena za prevazilaženje posljedica pandemije koronavorusa, s posebnom osjetljivošću prema marginalizovanim grupama žena, i naročito prema ženama koje su preživjele porodično nasilje. Ovaj set mjera treba da omogući ženama poticaje za zapošljavanje i samozapošljavanje, te najvažnije, da spriječi njihovu ekonomsku ovisnost o partneru ili drugom članu porodice,a koja je jedan od faktora koji ženu drži u krugu porodičnog nasilja. Ekonomske strategije moraju uključivati žene i pripadnice marginalizovanih grupa, a tu naročito mislimo na Strategiju za zapošljavanje FBiH i hitne mjere za uspostavu Alimentacionog fonda.
5. Neophodno je osvijestiti širu javnost o posljedicama koje nosi težina ekonomije brige za zdravlje žena, pogotovo tokom trajanja pandemije koronavirusa, te neophodnosti podjele te brige među svim članovima i članicama domaćinstva. Stoga su kampanje podizanja svijesti o rušenju patrijarhalnih obrazaca o “muškim i ženskim poslovima”, pogotovo u domaćinstvima, sada više nego dobrodošle.
Treba napomenuti da su žene te na koje pada teret ekonomije brige. Na njih pada odgovornost brige o drugim članovima i članicama porodice, a što je posebno izraženo tokom trajanja pandemije koronavirusa, socijalne izolacije, te neefikasnosti zdravstvenog sistema. Žene, zbog ekonomije brige, sebe izlažu većem zdravstvenom riziku jer se osjećaju obaveznim da brinu o zaraženim članovima i članicama svoje porodice.
Zahvaljujemo se Agenciji za ravnopravnost spolova BiH koja je hitno reagovala i uputila poziv za dostavu prijedloga od ženskih organizacija/neformalnih grupa u području ekonomije i ženskih pozicija za vrijeme trajanja pandemije COVID-19.
[1] Kompletna analiza temelji se na informacijama prikupljenim putem različitih štampanih medija u periodu mart/april 2020.
