Inicijativa Građanki za ustavne promjene koja se odnosi na izmjene Ustava BiH koje vode do jasno definisane rodne ravnopravnosti nije došla pred zastupnike/ce u Parlamentu BiH u ovom sazivu (2022 – 2026. godina) jer je to spriječila ili je bila protiv toga parlamentarna Komisija za jednakopravnost polova.
Tu Komisiju čine Vujičić Miroslav (SNSD) kao predsjednik, Mia Karamehić-Abazović (NS) i Rejhana Dervišević (SDP BiH) kao prva i druga zamjenica, te Sabina Ćudić (NS), Vlatko Glavaš (DF), Amor Mašović i Denijal Tulumović (SDA), Ljubica Miljanović (Klub Srba) i Mira Pekić (PDP).
“Osjećala sam se grozno par puta kada na Komisiji za ravnopravnost polova nije bilo interesa kada sam predlagala da svi oni koji su nam se obratili sa željom, molbom, prijedlogom da prezentuju svoja istraživanja ili rezultate istraživanja. Najviše me žalostilo kada podršku nije dobio ni moj prijedlog, insistiranje, želja ili nastojanje da Građanke za ustavne promjene predstave svoju inicijativu u vremenu u kojem predsjedavajući Komisije odredi, a podršku nije dobio ni od žena članica komisije. Lično sam vjerovala da će pokazati spremnost barem da čuju jer zastupnički mandat razumijem i kao obavezu da čujemo ono što neko želi da nam saopšti, da nam predstavi rezultate do kojih je došao. Dakle, meni je to bilo strašno. Shvatila sam da smo potpuno zatvoreni za neka druga razmišljanja, za ukazivanje, za druge vizije…”, kaže Rejhana Dervišević.
Uz ogradu da je u Parlamentarnoj skupštini BiH samo jedan mandat, kaže da joj se čini da zastupnice vrlo često za mišljenje pitaju muškarce ili da nisu spremne da iskreno govore i podrže nešto u šta vjeruju, ono što misle da je potrebno podržati.
Uz članice Komisije za jednakopravnost polova, u Zastupničkom domu djeluju i zastupnice Aida Baručija (BH inicijativa – Fuad Kasumović), Darijana Filipović (HDZ BiH koalicija), Elvisa Hodžić (NES), Ermina Salkičević-Dizdarević (SDP) i Sanja Vulić (SNSD).
Sve zastupnice, ili barem one koje su odgovorile na pitanja postavljena za potrebe ovog teksta, znaju da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži eksplicitnu garanciju ravnopravnosti polova što predstavlja nedostatak u odnosu na savremene ustavne standarde i prakse većine evropskih država; da je CEDAW komitet u više navrata pozvao BiH da u Ustav ugradi jasnu garanciju ravnopravnosti polova i zabranu direktne i indirektne diskriminacije u javnom i privatnom životu; da su Ombudsmeni za ljudska prava u BiH u više navrata ukazivali na diskriminaciju u Ustavu BiH, posebno u kontekstu ravnopravnosti i pristupa pojedinim pravima ili da dio Ustava koji se naziva i “katalog ljudskih prava” treba unaprijediti i proširiti u skladu sa savremenim standardima zaštite ljudskih prava, ali… U mandatu koji je pri kraju niti jedna od njih nije iskoristila pravo da u redovnoj poslaničkoj proceduri predloži ovaj dokument iako u Članu 8 Poslovnika (Poslaničke inicijative) stoji: “Poslanik ima pravo inicirati usvajanje, izmjene ili dopune Ustava BiH, zakona i drugih akata, kao i primijeniti druge postupke sadržane u ovom poslovniku”.
Podsjećanja radi, Član X Ustava BiH – Izmjene i dopune – Amandmanska procedura kaže: “Ovaj Ustav može biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupštine, koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih i koji su glasali u Predstavničkom domu”.
Ideja ovog teksta je bila utvrditi kako deset parlamentarki od ukupno 42-oje zastupnika/ca u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH razumiju izmjene Ustava BiH o kojima govore Građanke. Pitanja su bila identična za svih njih deset: da li znate da je Ustav BiH jedan od rijetkih u Evropi i jedini u zemljama okruženja koji ne garantuje ravnopravnost polova; da li znate da je CEDAW komitet u dva navrata tražio od države da u Ustav BiH ugradi garanciju ravnopravnosti polova i eksplicitnu zabranu direktne i indirektne diskriminacije u javnom i privatnom životu; da li znate da u dijelu Ustava Katalog ljudskih prava su navedena samo najosnovnija ljudska prava i da je ovaj dio već odavno prijeko potrebno proširiti ostalim ljudskim pravima; da li znate da je Ombudsmen BiH utvrdio diskriminaciju žena u Ustavu? Da u ustavu postoje i druge vrste diskriminacije – na osnovu jezika i da dopušta diskriminaciju na osnovu prebivališta (cijene lijekova, vantjelesna oplodnja, abortus, porodiljske nadoknade se razlikuju između entiteta i između kantona i BD), te da li znate za izmjene Ustava BiH koje su kreirale Građanke za ustavne promjene i ako znate – šta mislite o tom prijedlogu i da li biste podržali izmjene Ustava BiH u tom pravcu i zašto?
Inicijativa Građanke za ustavne promjene je 11. marta 2026. godine uputila dopis Radnoj grupi Vijeća ministara BiH zaduženoj za pripremu nacrta amandmana na Ustav BiH i nacrta zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH. Zatražile su da u procesu izrade ovih dokumenata uzmu u obzir i pitanje diskriminacije žena koja se reprodukuje kroz rodno neosjetljivu upotrebu jezika u ustavnom i zakonodavnom okviru. Zahtjev je upućen u kontekstu procesa implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na diskriminaciju u ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, uključujući predmete Zornić protiv BiH, Sejdić i Finci protiv BiH, Pilav protiv BiH i Pudarić protiv BiH jer te presude imaju za cilj uspostavljanje ustavnopravnog sistema zasnovanog na principima ravnopravnosti, nediskriminacije i pune inkluzije svih građanki i građana.
“Upoznata sam sa inicijativom Građanke za ustavne promjene i smatram da je važno da civilno društvo aktivno učestvuje u javnoj raspravi o ustavnim reformama. Njihov prijedlog otvara značajna pitanja, posebno kada je riječ o jačanju zaštite ljudskih prava i ravnopravnosti žena i muškaraca. Svaka inicijativa koja doprinosi većoj ravnopravnosti i usklađivanju našeg pravnog sistema sa međunarodnim standardima zaslužuje ozbiljno razmatranje. Eventualne izmjene Ustava, naravno, zahtijevaju širok politički i društveni konsenzus, ali važno je da se o ovakvim prijedlozima vode dijalozi. Vjerujem da je jačanje ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i unapređenje zaštite ljudskih prava, važan dio procesa modernizacije našeg ustavnog okvira i razvoja demokratskog društva u Bosni i Hercegovini”, kaže Elvisa Hodžić. Naglašava da je svjesna da se u drugim zemljama aktivno osigurava jednakost žena i muškaraca dok je u BiH ona samo obuhvaćena kroz zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu gdje se općenito navodi pol, rasa, jezik, religija i drugi osnovi.
Zbog ustavne strukture države, postojanja entiteta, kantona i posebnog statusa Brčko distrikta, brojna socijalna i zdravstvena prava nisu jednaka za sve građane. Time pravo ili visina određenih davanja zavisi od mjesta prebivališta zbog čega se često pojavljuje teritorijalna ili rezidencijalna nejednakost, jer praktična realizacija određenih prava nažalost ovisi od mjesta življenja.
“Smatram da je važno da parlamentarne institucije i nadležna tijela razmotre sve preporuke poput ovih koje dolaze iz CEDAW komiteta i da procijene na koji način ih je najbolje implementirati u našem pravnom sistemu, uz potreban politički i društveni konsenzus, jer one mogu biti važan okvir za unapređenje ustavnih i zakonskih rješenja”, zaključuje Hodžić.
No Aida Baručija upozorava da je proces promjena Ustava Bosne i Hercegovine složen i da je važno da se o tim pitanjima vodi širok društveni i politički dijalog, uz uvažavanje međunarodnih standarda ljudskih prava i potreba svih građana.
“Upoznata sam sa inicijativom Građanke za ustavne promjene i smatram da svaka ozbiljna inicijativa koja ima za cilj jačanje ravnopravnosti, zabranu diskriminacije i unapređenje zaštite ljudskih prava zaslužuje pažljivo razmatranje. Lično smatram da je unapređenje ustavnog okvira u pravcu veće ravnopravnosti i jednakih prava svih građana važan cilj i podržavam svaki konstruktivan dijalog koji vodi ka tom cilju. Bosna i Hercegovina ne može biti moderna i demokratska država dok ravnopravnost žena nije jasno i nedvosmisleno zagarantovana njenim najvišim pravnim aktom – Ustavom”, kaže Baručija.
Ermina Salkičević pak kaže da ne zna da Ustav BiH proizvodi nejednak pristup pojedinim uslugama za žene kao primjerice pravo na vantjelesnu oplodnju, abortus… i ne zna za preporuke CEDAW komiteta.
“Znam da postoji razlika u cijeni lijekova i visini porodiljske naknade, za ostalo baš i ne i znam za inicijativu Građanki za ustavne promjene jer sam bila na jednom sastanku s njima prije možda dvije – takve teme apsolutno nisu zastupljene u Parlamentu niti su u fokusu. Bilo bi mi drago da njihovu inicijativu vidim kao dio Ustava BiH”, kaže Salkičević
Govoreći o preporukama CEDAW komiteta, Karamehić-Abazović napominje da su neke od njih primijenjene kroz zakone o zabrani diskriminacije i o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini, ali da to nije dovoljno.
“Vidljivo je da žene nisu zastupljene na rukovodećim pozicijama niti u privatnom sektoru, u onom što mi kolokvijalno zovemo javnim sektorom, nisu na pozicijama političkog odlučivanja… Ali ako govorimo o sadržaju kataloga ljudskih prava iz Ustava BiH – Ustav jasno i precizno titulira sve međunarodne akte koje BiH usvaja, pa smo ustavno obavezani da ih poštujemo, ali naše ustavno uređenje je takvo da su pojedine ovlasti povjerene nižim nivoima vlasti i to je problem koji mi konstantno imamo i koji se reflektira na sve slojeve društva, pa i na 50,3% stanovništva u BiH koje, po zadnjem popisu koji je nažalost bio 2013. godine, čine žene”, kaže Karamehić-Abazović. Smatra da je problem za BiH to što međunarodne organizacija poput Moneywall-a, GRECO-a, GREWIO i drugi čije je konvencije BiH potpisala ili prihvatila, zanemaruju složeno uređenje BiH.
“Kod nas promjene idu mnogo teže jer se neke stvari politiziraju bez ikakve potrebe. I iz toga je jasno da Ustav BiH treba mijenjati, kao što je jasno i iz presuda Evropskog suda za ljudska prava koje mi decenijama ne inkorporiramo u Ustav, a trebali bi. Mi imamo problem s diskriminacijom svih u BiH, žena, djece, nacionalnih manjina, osoba koje se ne pojašnjavaju etničkom odnosno nacionalnom pripadnošću, mi smo raj za diskriminaciju, ali razlog za to je upravo luđačka košulja koja nas je dovela u poziciju da ne možemo promijeniti ništa jer je kod nas sve nacionalni interes, od hidrometeorologije do ljudskih prava. Tako dođete u suludu situaciju gdje se insistira na nekoj promjeni koja se ne može provesti jer je 1995. godine nekom palo na pamet da nam to propiše, a nekom drugom da to potpiše. Tako smo došli do toga da stvari trebaju popravljati oni kojima su vezane i ruke i noge”, kaže Karamehić-Abazović.
Njoj je poznata inicijativa Građanski za ustavne promjene.
“Neki aspekti koji nisu direktno vezani za jednakopravnost spolova i ukidanje diskriminacije su mi pomalo začuđujući, recimo ekonomske i neke druge odrednice u samom tekstu, ima tamo nekih ekonomskih odrednica, a ima nekih drugih društvenih odrednica koje nužno mi nisu povezane sa pitanjem ravnopravnosti, koje, ponovno, ne mislim da trebalo bi da se nalaze u tekstu čija namjera treba biti što direktnija i što usmjerenija, ali generalno – ideju uvrštavanja ravnopravnosti spolova u Ustav BiH potpuno i slobodno podržavam. Nažalost nisam bila na sjednici Komisije kada je Dervišević predlagala, a da jesam – sigurno bih podržala”, kaže Karamehić-Abazović i zaključuje da je to odbijanje jedna od najmanje suludih izjava koje je čula u parlamentarnim klupama.
“Čula sam recimo da nam femicid ne treba u zakonu jer već imamo otežavajuću okolnost zločina počinjenog iz mržnje ili izjavu da žene ne budu ubijene jer ih neko mrzi nego zbog kockanja, alkohola i drugog. Stoga nisam začuđena”, zaključuje Karamehić-Abazović
Zastupnica Vulić, koja je i šefica Kluba zastupnika SNSD, je pismeno odgovorila „u ime Kluba“ uz napomenu da su to i njeni odgovori.
“Smatramo da je mijenjanje Ustava izuzetno ozbiljno i osjetljivo pitanje koje sa sobom nosi brojne političke i pravne implikacije. Važno je podsjetiti da je Ustav najviši pravni akt svake države, a u slučaju Bosne i Hercegovine potrebno je imati u vidu i dodatnu složenost njenog ustavnog poretka. Naime, Ustav BiH čini Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH što znači da svaka rasprava o njegovim izmjenama mora biti vođena krajnje odgovorno i uz širok politički i društveni konsenzus. Zbog toga smatramo da je neozbiljno i neodgovorno otvarati pitanje ustavnih intervencija kao odgovor na političku neefikasnost ili nesposobnost pojedinih političkih aktera. To što određene političke strukture, poput ‘Trojke’, imaju poteškoće u vođenju politika i funkcionisanju unutar Federacije BiH nije problem drugih političkih predstavnika, već prije svega onih koji su tim strukturama dali političko povjerenje da ih predvode. Takođe želimo naglasiti da Republika Srpska u okviru svojih nadležnosti ima jasno uređen sistem kroz zakone i podzakonske akte. Pitanja iz oblasti zdravstvene zaštite i drugih politika regulisana su propisima i provode se uz nadzor nadležnih institucija, uključujući zdravstvenu inspekciju Republike Srpske. Smatramo da se ozbiljna ustavna pitanja moraju razmatrati odgovorno, uz puno uvažavanje složenosti ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, a ne kao odgovor na dnevno-političke probleme, kažu u Klubu SNSD-zastupnika/ca u PS BiH”.
Podsjećanja radi, Inicijativa Građanke za ustavne promjene se zalaže za Ustav BiH koji će obezbijediti veću zaštitu ljudskih prava i sloboda sa posebnim fokusom na rodnu perspektivu jer rješenja koja uključuju rodnu perspektivu neće samo unaprijediti društvo u cjelini, već će osigurati i bolji životni standard za sve građanke i građane Bosne i Hercegovine. Tražene izmjene Ustava BiH odnose se, između ostalog, na jezik kojim je Ustav napisan i unošenje svih imenica i u ženskom rodu, naglašavanje da je BiH i socijalna država, proširenje kataloga prava (Član 2, tačka 3) te uvođenje neposredne demokratije (član 4, tačka 4) i poštivanje pune rodne ravnopravnosti kod imenovanja ministara/ica u Vijeće ministara BiH i ambasadora i ambasadorica u bh-DKP-ima.
“Činjenica jeste da je mnogo onih koji napisano u muškom rodu prepoznaju vezano isključivo za muškarce i da ne postoji prava podrška ženama, osim deklarativna, i zbog toga su potrebne promjene, ali sam i potpuno svjesna da se apsolutno ništa ne može promijeniti preko noći iako promjena mora doći. Osim toga ovdje se ne radi o preuzimanju liderstva, nego o nečem što može unaprijediti sve sfere života, učiniti da nam svima bude bolje”, kaže Rejhana Dervišević.
Od 1995. godine i potpisivanja Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH, Ustav BiH, koji je Aneks 4 tog Sporazuma, je promijenjen samo jednom – 2009. godine kada je u njemu, na osnovu odluka Ureda visokog predstavnika, definisan status Distrikta Brčko. O potrebi da se Ustav BiH mijenja često se govori, ali nikada s aspekta zaštite rodne ravnopravnosti.
Za Inicijativu Građanke za ustavne promjene napisala Rubina Čengić.
Tekst preuzet sa: http://www.nezavisne.com
