Nedavna medicinska istraživanja pokazala su da jajne stanice ostaju genetski stabilne kako žene stare, pružajući otpornost na nakupljanje mutacija u njihovoj mitohondrijskoj DNK.
Novo otkriće sugeriše da oocite posjeduju jedinstvene zaštitne mehanizme koji očuvaju integritet mitohondrija, čime pomažu u održavanju reproduktivnog potencijala čak i u kasnijoj životnoj dobi. Odnosno, jajne stanice, za razliku od krvnih stanica i stanica sline, imaju prirodne obrambene mehanizme protiv određenih vrsta oštećenja povezanih sa starenjem, koja bi mogla utjecati na zdravlje potomstva.
Mitohondriji u oocitama ostaju bez mutacija
Tim istraživača predvođen Barbarom Arbeithuber i Katerynom Makovom koristio je visokoprecizno (dupleks) sekvenciranje za analizu mutacija mitohondrijske DNK (mtDNK) u pojedinačnim oocitama, uzorcima krvi i sline žena u dobi od 20 do 42 godine.
Naučnice su otkrile da broj mutacija s godinama povećava u krvi i slini, ali ne i u oocitama. To ukazuje na to da su ženske jajne stanice, za razliku od većine tjelesnih stanica, zaštićene od mitohondrijskih mutacija povezanih sa starenjem – otkriće koje bi moglo promijeniti razumijevanje reproduktivnog starenja ili ženskog zdravlja uopšte.
Daljnja analiza pokazala je da su mutacije visokih frekvencija rjeđe u kodirajućim regijama mtDNK, što sugeriše da purifikacijska selekcija uklanja potencijalno štetne varijante, dok su mutacije niže frekvencije bile ravnomjerno raspoređene.
Implikacije za plodnost i zdravu reprodukciju
„Ovi rezultati naglašavaju otpornost ljudskih oocita,“ rekle su autorice, prenosi European Medical Journal. „Njihovi mitohondriji izgledaju zaštićeni od nakupljanja mutacija povezanih sa starenjem, čime se očuvavaju proizvodnja energije i genetski integritet.“
Važno je napomenuti da i količina i kvaliteta jajnih stanica opadaju s godinama, što utječe na plodnost.
Međutim, studija donosi ohrabrujuće vijesti budući da se sve više žena odlučuje na kasnije majčinstvo. Pokazujući da mitohondriji oocita ostaju otporni tijekom vremena, istraživanje produbljuje znanstveno razumijevanje dugovječnosti plodnosti i može pridonijeti budućem napretku u reproduktivnoj medicini.
