Žene su doživjele tešku izdaju od muškaraca s kojima su se zajedno borile tijekom demonstracija u kojima su srušeni tirani sa Srednjeg istoka i Sjeverne Afrike.
Pucalo se na njih, mučene su i pritvarane – bile su jednake u vrijeme kad se protestiralo, ali sada, kako nove Vlade pokazuju svoju moć, možemo vidjeti da, kao građanke, žene ostaju čvrsto u drugoj klasi.
Tako, dok mi slavimo ulogu žena na Međunarodni dan žena, ne smijemo zaboraviti da je borba za jednakost daleko od završetka. Čak i kada nam se može učiniti da je učinjen napredak, klatno se može zaljuljati unatrag ostavljajući novim izazovima da brane progresivne vrijednosti.
U Egiptu, zaboravilo se na ključnu ulogu žene u pobuni u kojoj je protjeran diktator Mubarak. Zaboravilo se kako su jednako proživljavale ugnjetavanje i nedostatak ekonomskih mogućnosti zajedno s muškarcima.
Zaboravilo se kako su bile podvrgnute dodatnom teretu diskriminacije zbog svoga spola. Zaboravilo se kako je Vrhovno vijeće oružanih snaga pokušalo omalovažiti ženske pobunjenice kroz hapšenja i prisilne ‘testove nevinosti‘.
Kad su izbori napokon došli nakon mnogih godina diktature, Amnesty International pozvao je političke stranke u Egiptu da se obvežu na poštivanje osnovnih principa ljudskih prava: principi kao što su sloboda izražavanja i okupljanja, vjerske slobode, nediskriminacija i rodna jednakost.
Većina onih u utrci za političku moć u parlamentarnim izborima podbacila je u poštivanju ovih minimalnih zahtjeva spram ljudskih prava.
Stranka slobode i pravde Muslimanskog bratstva koja je dobila 235 zastupničkih mandata – 47 posto svih mjesta u parlamentu – čak se nije ni očitovala o zahtjevu Amnesty Internationala.
Islamistička stranka Al Noor Salafi koja je ostvarila drugo mjesto s 121 mandata (25 posto) odbila je propagirati ženska prava i ukinuti smrtnu kaznu.
Tako je 71 % svih zastupnika u novom parlamentu nesklono obvezati se na promicanje ženskih prava i rodne jednakosti.
Međutim, postoje i uske pukotine kroz koje prodiru zrake svijetla.Tawakkol Karman iz Jemena dobila je Nobelovu nagradu za mir zajedno s još dvije žene što predstavlja važno, iako, zakašnjelo priznanje uloge koje su žene odigrale u pobunama koje su nazvane Arapsko proljeće.
Tijekom tih oslobađajućih dana, žene su bile snažan glas, nezamjenjive nositeljice prosvjeda. Preuzele su iste rizike kao i muškarci ukazujući na povrede ljudskih prava počinjenih od države i pozivajući na odgovornost; kao vodstvo i agenti promjene u pobunama nisu bile pošteđene najgorih oblika nasilja.
Mnoge pobunjenice doživljavale su uznemiravanja, hapšenja, mučenja i druga loša postupanja zbog svojih spolno/rodnih specifičnosti, prkošenja konvencijama i prakticiranja svojih prava na slobodu izražavanja i okupljanja.
U Bahrainu, tisuće žena odigrale su svoj dio u protuvladinim demonstracijama, veliki broj njih bio je uhićen i postoji određen broj izvještaja o mučenjima ili drugim lošim postupanjima.
U Jemenu, žene koje su sudjelovale u protestima i žene aktivistkinje ubijane se, mučene, hapšene i u nekim slučajevima pretučene zbog svojeg angažmana u sukobima.
U očajničkom pokušaju da onemoguće žene, jemenski dužnosnici tražili su od muških rođaka da preuzmu kontrolu nad ženama unutar svojih obitelji i zaustave njihov aktivizam.
Dakako, ženski protest nije nova pojava u ovoj regiji: žene su zahtjevale svoja ljudska prava puno prije početka pobune prošle godine – u Iranu i drugdje.
U Saudijskoj Arabiji, 20 godina nakon što su žene po prvi put sjele za volane i usprotivile se ograničenju da žene upravljaju vozilom, zabrana je ostala na snazi. Bilo koja žena koja se usudi usprotiviti toj zabrani, suočava se s prijetnjom zatvora i napadima na svoj ugled.
Saudijski klerici uvjeravali su da bi dopuštanja ženama da voze vodilo moralnoj dekadenciji u kraljevstvu.
Zahtjevi žena su jasni. Žene žele svoje mjesto za stolom i glas u raspravi i donošenju odluka.
Još preciznije, žene pozivaju na jednaka prava u političkoj participaciji i donošenju odluka, jednaka zakonska prava, uključujući ona koja proizlaze iz braka, rastave, skrbništva nad djecom i nasljeđivanja.
Žene moraju imati zakonsku zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilja u obitelji i bračnog silovanja, i seksualnog uznemiravanja.
Međunarodni dan žena prilika je da se izrazi priznanje hrabrosti i izdržljivosti žena koja žive na Srednjem istoku i Sjevernoj Africi.
One ne žele biti stjerane natrag u kuhinju. Danas svi moramo iskazati bezuvjetnu solidarnost s njima.
http://www.libela.org/prozor-u-svijet/2517-zasto-su-muskarci-izdali-zene-nakon-arapskog-proljeca/
Tekst je u cjelosti preuzet sa http://www.libela.org
