Bosna i Hercegovina 21.11.2025. godine obilježava 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Iako je ovaj sporazum zaustavio rat, Ustav BiH (Aneks 4) ostaje nepromijenjen, niti jedno slovo, zarez ili tačka nisu izmijenjeni u tri decenije osim što je 2009 godine inkorporiran Amandman 1 kojim se rješava status Brčko Distrikta. Dokument koji je trebao postati temelj demokratske, funkcionalne i ravnopravne države, i dalje je neadekvatan i diskriminatoran.
Aneks 4, donesen bez učešća građana i građanki, favorizuje političke elite, zanemaruje prava većine stanovništva i ne prepoznaje potrebe savremenog društva. Ustav BiH ne štiti pojedince i pojedinke, ne garantuje ravnopravnost spolova, ne štiti žene, manjine i “Ostale”, dok kolektivna prava i etnonacionalistički interesi dominiraju nad javnim interesom.
Bosna i Hercegovina se danas suočava s alarmantnim kršenjem prava građana i građanki i ozbiljnim krizama koje razotkrivaju potpuni neuspjeh ustavnog i institucionalnog okvira da zaštiti živote ljudi: femicidi koji se dešavaju u oba entiteta, tragedije u ustanovama socijalne brige, te uskraćivanje adekvatne zdravstvene i socijalne zaštite pokazuju da nasilje, nesigurnost i nepravda ne poznaju administrativne granice, nego proizlaze iz sistema koji godinama ne stavlja sigurnost, dostojanstvo i potrebe stanovništva u svoj temelj. Naše istraživanje iz decembra 2021. jasno potvrđuje da to vide i sami građani i građanke: 41,2% smatra da postojeći Ustav potpuno koči napredak BiH, dodatna trećina da ga djelimično usporava, a čak 91,2% vjeruje da političari i političarke pregovore o ustavnim promjenama koriste prvenstveno za održavanje nestabilnosti, umjesto za stvarna poboljšanja. Više od polovine ispitanih želi izmjene i unapjređenje Ustava, dok trećina smatra da je vrijeme za potpuno novi dokument.
U tom procesu ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je trebalo 29 godina da se javno prizna da Ustav diskriminira žene putem jezika; Ombudsmen BiH je izdao jasnu preporuku da se u Ustav mora uvesti rodno senzitivni jezik jer sadašnji tekst isključuje žene kao punopravne nositeljice ustavnih prava. Sve to vodi jednom zaključku: vrijeme je da prestanemo plaćati cijenu nefunkcionalnog sistema vlastitim životima, zdravljem i dostojanstvom i da se okrenemo izgradnji odgovornijeg, pravednijeg i sigurnijeg društva — počevši od uključivanja građana i građanki u transparentan, demokratski proces ustavnih promjena, koje će konačno staviti ljude ispred političkih interesa.
U ovom kontekstu posebno je važno naglasiti da je Evropski sud za ljudska prava višestruko potvrdio da trenutni ustavni i izborni sistem BiH sistemski diskriminira građane/ke koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda ili se etnički ne izjašnjavaju.
Evropski sud za ljudska prava višestruko je presudio da trenutni ustavni i izborni sistem BiH diskriminira građane/ke koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda ili se etnički ne izjašnjavaju. Presude Sejdić i Finci (2009.), Zornić (2014.), Šlaku i Pilav (2016.) te Pudarić (2020.) jasno ukazuju na sistemsku diskriminaciju u pristupu političkom predstavljanju. Uprkos ovim presudama, Bosna i Hercegovina nije implementirala potrebne izmjene, pa mnogi građani/ke i dalje nemaju pravo da ravnopravno učestvuju u političkom životu svoje zemlje.
Ako želimo modernu, demokratsku i evropsku BiH, ustavna reforma je hitna i neminovna. Ustav Bosne i Hercegovine mora biti:
- Inkluzivan i participativan – građani i građanke svih zajednica moraju imati aktivno mjesto u kreiranju ustavnih rješenja.
- Rodno senzitivan – ravnopravnost spolova mora biti ustavno načelo, a ženska ljudska prava trajno zaštićena. Ravnopravan za sve građane i građanke – bez obzira na adresu ili mjesto stanovanja, svi/e moraju imati jednaka prava i zaštitu.
- Orijentisan ka implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava, uklanjanje diskriminacije u izbornom sistemu i zaštita manjinskih prava ne smiju biti politički instrumentalizovani.
- Transparentan i odgovoran – svi procesi moraju se odvijati uz kvalitetnu javnu debatu, saradnju civilnog sektora, medija i akademske zajednice.
Ustav BiH mora postati dokument koji pripada svim građanima i građankama. Mora prepoznati pojedince i pojedinke, manjine, pacijente/ice i ranjive grupe, osigurati poštovanje principa ravnopravnosti i ljudska prava, te omogućiti da institucije rade u interesu društva, a ne etnonacionalističkih interesa.
Inicijativa Građanke za ustavne promjene poziva sve institucije, međunarodnu zajednicu i javnost da se obavežu na proces ustavne reforme koji će biti inkluzivan, transparentan, rodno senzitivan i zasnovan na evropskim standardima ljudskih prava i demokratije.
Bosna i Hercegovina može biti država ravnopravnih ljudi. Ali samo ako svi i sve imamo pravo da učestvujemo u njenom ustavnom poretku i da naši životi budu zaštićeni.
