Njemčević: Tokom pandemije status žena se pogoršao sada su još izoliranje

Vrlo je važno osvjestiti da ukoliko država ne pruži  sistemsku podršku, ukoliko kao društvo ne budemo otvoreni/e za prihvatanje različitih kategorija društva i ne oslobodimo se stigma i predrasuda, većina majki djece sa poteškoćama u razvoju su osuđene samo na jedan identitet.

Brojni su problemi s kojima se manjinske i marginalizirane žene suočavaju u bosanskohercegovačkom društvu, a tokom pandemije koronavirusa njihov status se nije promijenio štaviše one su sada još izoliranje, bez mogućnosti okupljanja, razgovora i socijalizacije, a izazovi sa kojima se suočavaju su dublje zakopani.

Pravna regulativa vezana za rad Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo ne prepoznaje marginalizirane žene kao zasebnu kategoriju. Stoga Centar nema raspoloživih podataka o ovoj društvenoj grupi, niti o njihovim pravima, problemima i potrebama. Majke djece sa poteškoćama u razvoju su pod većim rizikom od obolijevanja od bolesti povezanih sa stresnim uslovima života, a nedostaje im vremena za redovne medicinske preglede. Prioritet za marginalizirane žene je društveno prihvatanje i osigurani prihodi za život.

Zbog činjenica da se ove majke brinu o djeci i moraju provoditi sve svoje raspoloživo vrijeme kod kuće rijetko su u poziciji da budu zaposlene. U slučajevima u kojima ove majke zatraže posao, susreću se sa diskriminacijom od potencijalnih poslodavaca. Tokom razgovora za posao, ove majke su prisiljene da kriju informacije o svojoj djeci i njihovim potrebama. Nijedna od usluga vezana za javni prijevoz, pristup institucijama, komunalije, dostupnost interneta i mobilne mreže, kao i dostupnost informacija nije na zadovoljavajućem nivou, iz pozicije potreba majki djece sa posebnim potrebama.

Ispričala je Naila Njemčević iz Udruženja EHO i neformalne grupe „Posebne mame“ iz Sarajeva koja okuplja majke djece s poteškoćama u razvoju. Udruženje je ove godine surađivalo sa Fondacijom CURE i Fondacijom za osnaživanje žena (FWE), u sklopu implementacije dvogodišnjeg projekta finansiranog od strane Evropske unije pod nazivom “Ženska prava – Agenda za pozitivne promjene” u deset bh. općina.

Na pitanje kako njihov aktivizam u njihovoj lokalnoj zajednici doprinosi poboljšanju statusa marginalizovanim i manjinskim grupama žena i šta ih motivira da nastavite s borbom, Naila kaže da su u pandemiji našle način da putem društvenih mreža naprave grupe podrške za žene iz njihovog udruženja i na taj način, ali i na druge načine, pruže podršku i pomoć.

– Motivira nas to da je ovo prolazna situacija i nadamo se da ćemo po završetku svega nastaviti da osnažujemo i rastemo kao žene u svakom segmentu. Projekat nam je pomogao jer nas je podsjetio da smo važne, da možemo mijenjati i stvarati bolje sutra, a to je stvar koju smo zaboravile zbog specifičnih okolnosti potreba naše djece – zaključila je Njemčević.

Njemčević ističe da je projekat uticao pozitivno na njihovo udruženje jer su na radionicama otvorile osjetljive teme koje su im važne i o kojima nisu imale prilike ranije razgovarati. Iako ocjenjuje da značajnije promjene ne mogu doći preko noći te da većina žena (majke djece s poteškoćama u razvoju) zbog svakodnevnih obaveza prema djeci, poslu i porodici nisu u mogućnosti praviti neke velike promjene, kao nešto što je pozitivno nakon učešća u projektu navela je činjenicu da su jasno definirale pitanja i način na koji riješiti ta pitanja.

Neka od tih pitanja i zahtjeva su prepoznavanje marginaliziranih žena kao kategorije u oblasti socijalne zaštite i reguliranje statusa roditelja/ke-njegovatelja/ice koji bi omogućio majkama djece sa poteškoćama u razvoju priliku da uživaju pravo na penziono osiguranje, kao i da primaju dohodak za vrijeme provedeno kod kuće u brizi za djecu.

U artikulaciji izazova sa kojima se suočavaju manjinske i marginalizovane grupe žena pomogla je i izrada Akcionog plana potreba žena sa posebnim fokusom na manjinske i marginalizovane grupe. Zahvaljujući Projektu izrađen je Akcioni plan koji je identificirao probleme i ponudio rješenja za njih, a koji je ujedno predstavljen nadležnim lokalnim vlastima u Sarajevu.  Obzirom na situaciju s pandemijom i činjenicu da su u Bosni i Hercegovini održani lokalni izbori prije mjesec dana u tom postizbornom periodu još uvijek nisu dobile povratnu informaciju.

Upravo pandemija, napominje, je dodatno pogoršala dosadašnju situaciju i položaj marginaliziranih žena, dok aktuelni problemi još nisu riješeni, a Naila naglašava da su se pojavili novi problemi koje treba definirati i radit na njihovom rješavanju.

Neformalna grupa „Posebne mame“, osnovana prije gotovo četiri godine, okuplja oko 1.600 majki djece s poteškoćama u razvoju te roditelje djece koja su preminula iz cijele Bosne i Hercegovine.

Članice te grupe podrška su jedna drugoj u brojnim izazovima koje imaju, a u pitanju su majke koje nemaju mogućnost da se zaposle prije svega jer moraju biti na raspolaganju djeci imajući u vidu da u BiH ne postoje specijalizirani vrtići, ali i zbog činjenice da su često stigmatizirane od poslodavaca.

Grupa majki djece s poteškoćama u razvoju jedna je od marginaliziranih, a možda i najmanje vidljiva, kazale su ranije voditeljice projekta, zbog čega smatraju da je važno ukazati društvu na njihovo postojanje, ali prvenstveno na probleme s kojima su suočeni.

Implementacija projekta, koji u potpunosti finanisra Evropska unija, završava s ovom godinom, a ima za cilj promociju i zaštitu ženskih prava, te iskorjenjivanje diskriminacije žena s posebnim fokusom na žene i djevojke pripadnice marginaliziranih i manjinskih grupa.